Početna Sadržaj Moj dnevnik PREDRAGOCJENA KRV KRISTOVA
PREDRAGOCJENA KRV KRISTOVA PDF Ispis

 

Ponedjeljak, 21.03.2011.g.

 

Jučer je naša župna zajednica hodočastila u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. TO JE MJESTO U KOJEM JE GOSPODIN OSTAVIO POSEBAN ZNAK SVOJE EUHARISTIJSKE NAZOČNOSTI I LJUBAVI SPRAM LJUDI - SVOJU KRV. Još mi i sad ''zvoni u ušima'' - ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA, UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME.

Bili smo prvi ovogodišnji hodočasnici koji su posjetili, ovako organizirani, ovo poznato Svetište, u godini kada će ono u prvoj nedjelji mjeseca rujna slaviti 600 godišnjicu pojavljivanja PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE.

A kako se to dogodilo?

Prema tradiciji, jer pisanih dokumenta nema, 1411. Godine, za vrijeme bogoslužja, jednom svećeniku, kojemu je, sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe ''OVO JE TIJELO MOJE'' i ''OVO JE MOJA KRV…'', u kaležu nakon lomljenja hostije na tri dijela, POTEKLA PRAVA KRV. Zaprepašten i silno prestrašen, brzo je završio s misom. Tekućinu iz kaleža, KRISTOVU KRV, pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja svojeg života. Tek na samrti, javo je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao je na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Svetog Trojstva u Ludbregu.

Stotinjak godina poslije tog događaja, vijest je došla i da Vatikana, koji je dao sve to ispitati. Utvrđeno je da se sve upravo tako i dogodilo, utvrđena su i mnoga čudesna ozdravljenja i obraćenja onih koji su dolazili u Ludbreg i molili se toj PREDRAGOCJENOJ KRVI KRISTOVOJ, te je papinskom bulom sve to i priznato te određeno štovanje PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE U SVETIŠTU U LUDBREGU SVAKE GODINE, U PRVU NEDJELJU PRIJE MALE GOSPE.

I tako smo mi to sve tamo saznali od župnika Josipa Đurkana, čuvara i upravitelja Svetišta. Vani, pred Svetištem se nalazi i prekrasni Križni put s 14 postaja, pa smo svi zajedno izmolili i Križni put. A poslije smo u župnoj crkvi u Ludbregu imali klanjanje pred tom relikvijom PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE i župnu misu.

Mene je cijelo vrijeme pratio neki nedefinirani osjećaj, kao da sam u nekoj magli. Nisam se mogao onako dobro opustiti. Možda i zato što već dva dana vučem neku prehladu.

Bilo je ipak to nešto drugo. Jer ja sam s obitelji, između svoje sedme i desete godine života, živio tamo u Ludbregu. I prisjećao sam se da sam bio i ministrant. Prije 40 godina. Ne sjećam se baš dobro tog mojeg ministriranja ali znam da sam bio. BIO SAM BLIZU PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE a nisam tada znao za njezinu važnost za naš spas.


KRVI KRISTOVA SPASI ME!


A to je sve bilo radi utjecaja moje bake Terezije. Pa vjerojatno i druge žene mojeg tate, Štefanije. Ali ''baka TREZIKA'' je ta koja mi je ostala u sjećanju da me vodila i tjerala u crkvu.

KUDA SAM JA ZASTRANIO OD ONDA OD GOSPODINA?! A GOSPODIN MI JE BIO POD NOSOM. NJEGOVA PREDRAGOCJENA I PRESVETA KRV.

I do nedavno nisam ni znao koliko je važnost toga Svetišta u Ludbregu. Čak nije ni posebno ''razvikano''. Doživljavao sam ga kao i svako drugo proštenje tokom godine po selima i mjestima oko nas. ALI NE.

 

TAMO NAM SE ISKLJUČIVO PRIBLIŽIO, DAO NAM SAMOGA SEBE PO NAŠEM LJUDSKOM POIMANJU, SVOJU PREDRAGOCJENU KRV, ŽIVI BOG, GOSPODIN ISUS KRIST.


I sva druga svetišta gdje se ukazala naša draga Majka, DJEVICA MARIJA, nemaju toliku snagu kao ovo gdje IMAMO DOKAZ ŽIVE PRISUTNOSTI SAMOGA BOGA MEĐU NAMA.

 

JA TO JEDNOSTAVNO NE MOGU SAMO TAKO SHVATITI. ŽIVI BOG MEĐU NAMA. NEDOKUČIV, NEMJERLJIV, STVORITELJ SVEGA ŠTO MI LJUDI MOŽEMO POIMATI I VIDJETI I OSJETITI I SVEGA OSTALOG ŠTO JOŠ NISMO I NIKADA NEĆEMO SPOZNATI. ON NAM SE TAMO UTJELOVIO PUTEM SVOJE KRVI. I TO SAMO RADI TOGA JER JEDAN OD ONIH KOJE JE POZVAO DA MU BUDU PRODUŽENA RUKA TU NA ZEMLJI, NIJE VJEROVAO U ONO ŠTO MU JE ON DAO MORA PRENOSITI NAMA. DA NAM SE ON, BOG, STALNO OBJAVLJUJE U PRETVORBI KRUHA I VINA, NA SVAKOJ MISI. ON, ŽIVI BOG.


TU MI OPET MOZAK STANE. NE MOGU TO POJMITI. KOJE LI LJUBAVI BOŽJE PREMA NAMA!


MI, ZRNCA PRAŠINE, S JEDNE STRANE, PUNI SEBE, I ON, BOG, STVORITELJ SVEGA, S DRUGE STRANE, NAM STALNO DAJE MOGUĆNOSTI DA MU POVJERUJEMO, DA SE SPASIMO. I NORMALNO DA SE ONDA STALNO PITAM, ZAŠTO? JER MI LJUDI TO NISMO NIČIM ZASLUŽILI. NITKO OD NAS, NIČIM.

A ZAŠTO NAS ONDA NE ZGAZI, UNIŠTI, RAZBACA PO CIJELOM SVEMIRU!?

JER GA SAMO VRIJEĐAMO, UBIJAMO, GAZIMO IZ DANA U DAN.


JEDINI SUVISLI ODGOVOR KOJI MI JE GOSPODIN DAO SPOZNATI JE TAJ DA NAS ON BESKRAJNO LJUBI I SVE NAM JE SPREMAN OPROSTITI SAMO AKO SE OBRATIMO I NJEMU POVJERUJEMO.


PA AJDE, NEKA SE SVATKO OD VAS, TAKO KAKO SAM SE JA ZAPITAO, ZAPITA DA LI JE SVE TO OKO MENE, U MOJEM ŽIVOTU, ŽIVOTIMA DRUGIH, POSTOJANJU CIJELOG SVIJETA, SLUČAJNO I OVISI O NEKIM PRIRODNIM ZAKONIMA I PONAŠANJU I DJELOVANJU NAS LJUDI, ILI, SVE TO IMA ONAJ SMISAO KOJI NAM VEĆ TISUĆAMA GODINA OBJAŠNJAVA SAM BOG PREKO SVOJIH PROROKA, BOŽJE RIJEČI I SAMOGA SEBE, UTJELOVLJENA U JEDNOGA OD NAS?

 

PA NE MOŽE SVE TO BITI BEZ BOGA! NE MOŽE! NEMA SMISLA! SVE BEZ BOGA GUBI SMISAO! SVE IMA SVOJ KRAJ I SVE PRESTAJE, PRIJE ILI POSLIJE! A S BOGOM, JA VIDIM TO U SVOJEM ŽIVOTU, SVE IMA SMISAO I SADA I U BUDUĆNOSTI.


PA ZAŠTO JE TO ONDA TAKO TEŠKO POVJEROVATI!?


A u Ludbregu je DIO ŽIVOGA BOGA MEĐU NAMA, NJEGOVA PRESVETA KRV. I mogao sam ju imati cijeli život pred svojim očima pa ne bi mi život bio takav, gore-dolje. A nisam.

I zato moram još jednom doći u onu crkvu u Ludbregu, župnu crkvu. Da pri miru o svemu još jednom razmislim. U BLIZINI BOGA ŽIVOGA, NJEGOVE PREDRAGOCJENE I PRESVETE KRVI.

 

O PREDRAGOCJENA KRVI KRISTOVA OPERI ME OD MOJIH GRIJEHA!

 

O DOBRI ISUSE, DAJ DA TVOJA PREDRAGOCJENA KRV BUDE NAŠE SPASENJE!

 

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.