Početna Sadržaj Moj dnevnik ŽIVJETI PO LJUBAVI
ŽIVJETI PO LJUBAVI PDF Ispis

 

Utorak, 22.03.2011.g.

 

Danas, na misi, čitao se dio Evanđelja po Mateju, 23, 1-12. I zamislio sam se nad Isusovim riječima ''…SVA SVOJA DJELA ČINE ZATO DA IH LJUDI VIDE… VOLE PROČELJA NA GOZBAMA, PRVA SJEDALA U SINAGOGAMA, POZDRAVE NA TRGOVIMA I DA IH LJUDI ZOVU ''RABBI''… I NE DAJTE DA VAS VOĐAMA ZOVU JER JEDAN JE VAŠ VOĐA - KRIST. NAJVEĆI MEĐU VAMA NEKA BUDE POSLUŽITELJ. TKO GOD SE UZVISUJE, BIT ĆE PONIŽEN, A TKO SE PONIZUJE, BIT ĆE UZVIŠEN.''

Taj odlomak iz Evanđelja ponovno me ponukao na razmišljanje o dvojbi koja me već duže muči u mojem duhovnom rastu.


Gdje je granica IZMEĐU OHOLOSTI I LICEMJERJA S JEDNE STRANE I SVJEDOČENJA ZA GOSPODINA I POTREBE ZA NJEGOVOM BLIZINOM S DRUGE STRANE?


U mojem duhovnom rastu često se osobno susrećem s tim kako će okolina reagirati na moje svjedočenje vjere. To sam razmatranje i dvojbe već prošao onih dana kada sam počeo stalno nositi krunicu oko vrata. No, tada sam jednostavno tako osjećao. JER SAM HTIO SVJEDOČITI SVOJU LJUBAV PREMA GOSPODINU. ZAŠTO DA SE SRAMIM I DA MI BUDE NEUGODNO KADA JA TO ŽELIM I TAKO SE DOBRO OSJEĆAM. I NEKA I DRUGI TO VIDE. MOŽDA ĆE SE NAD SVIME TIME ZAMISLITI I PITATI ZAŠTO TO JA RADIM. SVAKI ODGOVOR KOJI BI SI DALI NE MOŽE BITI PROMAŠEN. NI DOBAR NI LOŠ.

I U ZATVORU ME NIJE SMETALO DA POKAŽEM DA VOLIM GOSPODINA NI SVOJOM SVAKODNEVNOM MOLITVOM KRUNICE PO KRUGU ZATVORA, NI KLEČANJIMA ZA VRIJEME MISE, NI ČESTIM MOLITVAMA U SOBI ZA VJERSKE AKTIVNOSTI. NEKAKO U ZATVORU SVATKO GLEDA SVOJA POSLA A JA SE JEDNOSTAVNO NISAM NA DRUGE OBAZIRAO.

No, po izlasku iz zatvora, ja sam nastavio sa svojim duhovnim rastom i konzumiranjem vjere. Počeo sam svakodnevno ići na mise, klečao sam sve češće, ostajao se i poslije mise moliti u crkvi, kod kuće sam počeo sve više moliti u svojoj sobi, počeo sam kupovati raznu vjersku literaturu, knjige i časopise, naručivati više misa za razne pokojne i potrebe cijele crkve, učestvovati u duhovnim obnovama i hodočašćima po cijeloj Hrvatskoj, pomagati u radu župe, itd.

Sada, kod slavljenja mise, sjedim u prvoj klupi u crkvi jer mi je to najbliže govornici gdje sudjelujem u čitanju nekih dijelova Biblije, pozdravljam sa ''HVALJEN ISUS I MARIJA'', itd.

JA BIH PRIJE ZA TAKVOGA ČOVJEKA, KADA BI VIDIO DA SVE TO RADI, REKAO DA ''GLUMI'' NEKOG VELIKOG VJERNIKA. NIKAKO NE BI MOGAO PRIHVATITI DA ON TAKO OSJEĆA.

Mojim obraćenjem, došao sam u situaciju da SAM ŽARKO POŽELIO DA SVJEDOČIM ZA GOSPODINA, DA SVIMA DRUGIMA PRENESEM I POKAŽEM KAKO SE DOBRO OSJEĆAM S GOSPODINOM I DA IH, SVOJIM PONAŠANJEM I PRAKTICIRANJEM VJERE, POTAKNEM DA KRENU ILI NASTAVE SVOJ DUHOVNI RAST.

Da često, po mogućnosti svakodnevno, idu na misu, da si kleknu pred Gospodinom i na misi, kada treba, i doma kada ga nešto mole, da mu se zahvale i prekriže prije i poslije jela, da upozore druge kada griješe, bilo da je to psovanje bilo neki drugi teški grijeh, da razgovaraju s drugima o Gospodinu i da ih potiču da Ga traže, da idu čim češće na sva vjerska okupljanja, od duhovnih obnova do hodočašća, itd.

A MORAO SAM TO ČINITI TAKO DA ME ONI OKO MENE I PRIHVATE A NE ODBACE. TO ME MUČILO, KAKO DA ''DOĐEM DO NJIH'' A DA TO NE BUDE NAPADNO I ODBIJAJUĆE.

Pa sam tako i krenuo. Najprije polako i obzirno. I kada sam, po izlasku iz zatvora, pitao u molitvama Gospodina da kako i gdje da ja za njega svjedočim, On mi je odgovorio da tu gdje živim i radim. Nigdje drugdje. Zato mi je i dao te silne darove. Da mogu svjedočiti onima s kojima se družim, u obitelji, među prijateljima, na poslu, u društvenim aktivnostima.

PORUČIO MI JE DA ME TU TREBA.

SVE VIŠE I VIŠE VIDIM KOLIKO ON NA MENE RAČUNA I DA JE VELIKA MOJA ODGOVORNOST.

 

A JEDINO KAKO DRUGI NEĆE MOJE PONAŠANJE, U PRAKTICIRANJU VJERE, SHVATITI KAO LICEMJERNO I OHOLO, JE TO DA GA JA SVAKI TRENUTAK OPRAVDAM I SVOJIM DJELIMA.

 

A KAKO SU TANKE GRANICE IZMEĐU SVJEDOČENJA VJERE I OHOLOSTI I LICEMJERJA!

 

JER JEDINO SVJEDOČENJE IZ LJUBAVI NEMA NIKAKVIH ZAPREKA, NIKAKVIH PROTIVLJENJA I NJEMU JEDINO ZLO NE MOŽE NIČIM NAUDITI. JER TO SVJEDOČENJE, TU LJUBAV, ŠTITI SAM GOSPODIN.


A velika je to odgovornost i veliki zadatak, ŽIVJETI PO LJUBAVI. I svatko od vas, koji je ikada bio u bilo koga zaljubljen, volio nekoga, neka se pita da li je tada i živio po toj ljubavi. Bez srdžbe, bez laži, bez ogovaranja, bez skrivanja, služeći tome po njegovim potrebama, ponekad trpeći i loše stvari radi te svoje ljubavi, bezrezervno ga štititi i podržavati. Ako ste to tako radili, ONDA ZNATE O ČEMU GOVORIM.


S TIME DA JE SADA OVDJE U PITANJU BOG, NAŠ STVORITELJ I SPASITELJ, NEŠTO ŠTO JE NAMA LJUDIMA JOŠ UVIJEK NEMJERLJIVO I NESHVATLJIVO U VEĆEM DIJELU NAŠEG POIMANJA.


I kada god se uhvatim u razmišljanju, da li možda netko u mojem ponašanju može vidjeti neku kršćansku oholost ili licemjerje, UPITAM SE DA LI MI JE U TOM MOJEM PONAŠANJU GOSPODIN NA PRVOM MJESTU. I ŠTO BI ON UČINIO DA JE NA MOJEM MJESTU. AKO SU ODGOVORI POTVRĐUJUĆI I ČISTI, ONDA ZNAM DA JE TO GOSPODINU MILO I DA DRUGIMA NEĆE BITI MRSKO I NEĆE IH ODBIJATI OD GOSPODINA.


Jer čuo sam mnoge, nepostojane u vjeri, kako se tuže da ne mogu vidjeti one koji idu stalno u crkvu, stalno se nešto mole, a ogovaraju, kradu, lažu, loši su ljudi, susjedi i rođaci. I da radi njih ne idu u crkvu, da neće s njima biti zajedno. I kažem im ja da nas ima svakakvih i da ćemo svi mi, po svojoj ovozemaljskoj smrti, doći pred Gospodina položiti račun. I da u crkvu treba ići radi sebe i Gospodina a ne radi drugih. No, oni su tu ipak djelomično u pravu. UZALUD NAM PRAZNO PRAKTICIRANJE VJERSKOG ŽIVOTA AKO U TOME NEMA LJUBAVI. ČISTE LJUBAVI PREMA GOSPODINU.


I ZNAM, DA DOK GOD JE MOJA LJUBAV PREMA GOSPODINU ČISTA I POSTOJANA, NE TREBAM SE BRINUTI DA ĆE ME DRUGI UZETI KAO LICEMJERNOG I OHOLOG. I DA MI NITKO, A POGOTOVO GOSPODIN, NEĆE ZAMJERITI ''PRVE KLUPE U CRKVAMA'' I SVE DRUGO ŠTO PRATI SVJEDOČENJE ZA GOSPODINA IZ LJUBAVI.


GOSPODINE, NEMOJ DOPUSTITI DA ME IKADA NAPUSTI TVOJA LJUBAV. ZNAM DA TO PUNO OVISI I O MENI. ALI, JA SAM TI SLAB GOSPODINE. BEZ TVOJE POMOĆI, NEĆU MOĆI IZDRŽATI NA PUTU SVJEDOČENJA I ŽIVOTA PO LJUBAVI PREMA TEBI. BUDI UZ MENE GOSPODINE!

 

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE!