Početna Sadržaj Moj dnevnik DIREKTOR DUŠA
DIREKTOR DUŠA PDF Ispis

 

Subota, 16.04.2011.g.

 

Ovih dana osjeća se u crkvenom i duhovnom životu nas vjernika da su blizu dani Velikog tjedna i sam Uskrs. U svim župama, tako i mojoj, vrše se pripreme, čisti se, uređuje, planiraju se aktivnosti za idući tjedan. Tek sada vidim koliko svaki župnik u svojoj župi ima posla. Nisam to tako prije doživljavao.

Prije sam uvijek svakog župnika gledao kroz njegove propovijedi, održane mise, poneki sprovod i obilazak kuća u božićno vrijeme. Nisam ništa znao o njegovim ostalim obvezama. Sada, kada sam se malo uključio u pomoć oko funkcioniranja župe, vidim koje sve obveze i odgovornosti ima naš župnik Zoran, a o kojima mu ništa nisu kazali na njegovom teološkom fakultetu. Ja sam ga jedanput nazvao da je on DIREKTOR DUŠA u našoj župnoj zajednici. ON JE NAJJAČI DIREKTOR U NAŠEM KRAJU.

 

JER ON, ZA RAZLIKU OD DRUGIH DIREKTORA, ZNA SKORO SVAKOG SVOJEG ŽUPLJANINA PONAOSOB. SKORO DA JE BIO U SVAKOJ KUĆI KOD NAŠIH ŽUPLJANA, ILI ĆE BITI. ZNA ZA SKORO SVE NAŠE PROBLEME JER MU S NJIMA ČESTO DOLAZIMO ILI KROZ ISPOVIJED ILI KROZ RAZNE RAZGOVORE KOJE S NJIM VODIMO. KAO DA JE ZAVRŠIO FAKULTET ZA PSIHOLOGIJU I SOCIOLOGIJU.


ON IMA NAJVIŠE SVOJE DJECE, ''PRVOPRIČESNIKA I FIRMANIKA'', O KOJIMA BRINE CIJELE GODINE. KAO DA JE ZAVRŠIO FAKULTET ZA ODGAJATELJA ILI PROFESORA RAZREDNE NASTAVE ILI PEDAGOGIJU.


IMA VELIKE KUĆE, I BOŽJU KUĆU, CRKVU, O KOJOJ MORA SVAKODNEVNO BRINUTI. KAO DA JE ZAVRŠIO GRAĐEVINSKI FAKULTET.


MORA SE POTRUDITI DOBRO GOSPODARITI S NOVCEM KOJI DOBIJE I JOŠ SE POTRUDITI DA GA PRIBAVI ZA SVE ONO ŠTO TREBA ŽUPI. KAO DA JE ZAVRŠIO EKONOMSKI FAKULTET.


I NA KRAJU, SVI MI NAJVIŠE OČEKUJEMO DA NAM SVAKODNEVNO DAJE LJUBAV GOSPODINOVU, DA NAM USAĐUJE DUHA SVETOGA.

 

A NAŠ ŽUPNIK ZORAN IPAK JE SAMO ČOVJEK. IMA I ON SVOJU OBITELJ, I SVOJE PRIJATELJE, IMA I ON SVOJE PROBLEME SA ZDRAVLJEM. I SVAKODNEVNO GA ZLO NAPASTUJE DA GA ODVRATI OD NJEGOVA PUTA.


Ja, koji sam svašta prošao u životu, ne znam kako bi to na njegovom mjestu mogao. A naš župnik Zoran samo je jednog dana bio pozvan od Gospodina da bude njegov svećenik, pastir koji će se brinuti o njegovim ovcama. I on je to prihvatio bez ikakvih zadrški. TA, GOSPODIN GA JE POZVAO. I NIJE RAZMIŠLJAO ŠTO ĆE I KAKO ĆE. GOSPODIN ĆE MU SVE DATI DA SPOZNA. ON SAMO MORA ČINITI ONO ŠTO MOŽE. OSTALO ĆE GOSPODIN.

 

Tako Gospodin i čini. Svaki dan poziva nekoga od nas da pomogne našem dragom župniku Zoranu.

 

Samo, DA LI MI TO ČUJEMO? DA LI MI TO RAZUMIJEMO? DA LI SE MI ODAZIVAMO NA BOŽJI POZIV?


NEKI DA A NEKI I NE. TIPIČNO ZA NAS LJUDE. ONO ŠTO NAM PAŠE TO ČUJEMO I ODMAH SKAČEMO. KADA BI SE TREBALI NEGDJE U CRKVI POKAZATI, PRED LJUDIMA, DA SE ČUJE ZA NAS, DA NAS SE VIDI. O, ODMAH BI SKOČILI. I ZA TO JOŠ TRAŽIMO HVALU I POŠTOVANJE. JER TO I TO SMO MI UČINILI. DA I DRUGI VIDE ŠTO SMO MI UČINILI, DA SE ČUJE. O, LJUDSKA OHOLOSTI I LICEMJERNOSTI, ZAR NEMAŠ KRAJA!?


I KOME MI TO ČINIMO ILI NE ČINIMO? NAŠEM ŽUPNIKU? NE. NITI JE NJEGOVA CRKVA, NITI JE NJEGOV OKOLIŠ OKO CRKVE, NITI JE NJEGOVA VJERA I EUHARISTIJA.


SVE JE TO OD GOSPODINA.


A DA LI MU MI TREBAMO DATI NEŠTO ŠTO NE MOŽEMO? NE. GOSPODIN OD NAS TRAŽI SAMO DA ČINIMO ONO ŠTO MOŽEMO.


DA LI SU MATERIJALNE STVARI S KOJIMA MOŽEMO POMOĆI NAŠE? NE. KOLIKO GOD ĆEMO SE MI PRAVDATI DA SU NAŠE, ISTINA JE SAMO JEDNA. SVE SMO TO OD GOSPODINA PRIMILI. NI NA SVOJE ROĐENJE NI NA SVOJU SMRT NE MOŽEMO UTJECATI A KAMOLI NA SVE DRUGO U NAŠIM ŽIVOTIMA.


GOSPODIN NAM JE DAO DAROVE KOJE IMAMO. I SVE DRUGE SPOSOBNOSTI. I NJIHOVIM KORIŠTENJEM SMO NEŠTO STEKLI. I SUTRA MOŽEMO SVE IZGUBITI. ALI, KADA BI TREBALO NEŠTO OD TOGA, MA, KOLIKO MOŽEMO, VRATITI GOSPODINU KROZ POTREBE NJEGOVE CRKVE, NJEGOVE I NAŠE ŽUPNE ZAJEDNICE GDJE ŽIVIMO, IMAMO STOTINE I STOTINE OPRAVDANJA.


A JEDNOG DANA, ETO NAS NA SAMRTNOJ POSTELJI. GOSPODIN OD NAS TRAŽI SVOJU DUŠU KOJU NAM JE DAO. SVE MATERIJALNE STVARI POSTAJU NEBITNE. NE MOŽEMO IH NOSITI SA SOBOM. I UMREMO. DOLAZIMO PRED GOSPODINA BEZ IČEGA. SAMO MI I NAŠA DUŠA.


I PITAT ĆE NAS GOSPODIN DA ZAŠTO MU NISMO POMAGALI DOK SMO BILI ŽIVI NA ZEMLJI, ZAŠTO MU NISMO NEKAD DALI DIO NOVCA KOJEG SMO IMALI DOVOLJNO ZA SVOJ ŽIVOT, A ON NAS JE TAKO ČESTO MOLIO. O, SKOČIT ĆEMO MI, PA NISI NAS NIKAD TO MOLIO GOSPODINE. DA SI NAS TI MOLIO MI BI TI SVE SVOJE DALI I SVE BI TI POMOGLI. ALI, NIKAD TE NISMO VIDJELI GOSPODINE A KAMOLI DA BI NAS NEŠTO MOLIO.


O, REĆI ĆE GOSPODIN, KOLIKO SAM VAS SAMO PUTA MOLIO! JA SAM VAM BIO ONAJ VAŠ ŽUPNIK ZORAN. KROZ NJEGA SAM VAS MOLIO PUNO I PUNO PUTA. I NA MISI I OVAKO PONAOSOB. ALI VAS NIJE BILO DA MI POMOGNETE. I KADA STE DOŠLI ILI DALI NEŠTO, NISTE MOGLI A DA SE ZA TO NE POHVALITE SVIMA OKO SEBE. ZATO SADA, KAD VI MENE MOLITE ZA SPAS SVOJE DUŠE, JA NEMAM VREMENA. ZOVU ME ONI KOJI SU MI DALI I UČINILI SVE ŠTO SU MOGLI. SADA IM TO MORAM VRATITI. JER SU ZA SVOJEG ZEMALJSKOG ŽIVOTA PRIMILI MALO DOBRA. SADA ĆU IM, U VJEČNOM DRUŽENJU S NJIMA, SVE NADOKNADITI.


O GOSPODINE, I JA SAM PONEKAD TAKAV. NE ČUJEM TE I NE VIDIM GOSPODINE. STVRDNE MI SE SRCE NA TVOJE POZIVE. OKREĆEM GLAVU GOSPODINE OD TVOJIH POZIVA. OPROSTI MI GOSPODINE!


 

OTVORI MI SRCE I UŠI DA TE ČUJEM KADA ME TREBAŠ, GOSPODINE MOJ.


 

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.

 

PS.  MOLIMO  ZA  SVOJE  ŽUPNIKE  I  SVEĆENIKE,  ZA  NAŠEGA  PAPU.  MOLIMO  ZA  NAŠEG  ŽUPNIKA  ZORANA.  SVIMA  NJIMA  TREBAJU  NAŠE  MOLITVE.  BAREM  IM  TO  MOŽEMO  DATI.