PRAZNI LJUDI PDF Ispis

 

Četvrtak, 19.05.2011.g.


Često sam u svojem životu znao nailaziti na ljude koji su stalno bili u nekom stanju glume. Nisu se mogli opustiti i stalno su nastojali biti onakvima kakvima su htjeli da ih vidi i doživljava njihova okolina. Takve ljude nisam baš volio. Vjerojatno i zbog toga što sam ja bio drugačiji, otvoreniji tip čovjeka, pa su me ti ljudi, koji su se ''stalno skrivali u svoje pećine'', odbijali.  I NE  PIŠEM  OVO  KAO  SUDAC,  JER  TO  NIJE  MOJE,   TO  JE GOSPODINOVO.  PIŠEM  OVO  KAO  NETKO  TKO  JE  BIO  MOŽDA  I  GORI  OD  TAKVIH  LJUDI  U  SVOJEM  PRIJAŠNJEM  ŽIVOTU  ALI  JE  SHVATIO  DA  SAM  NE  MOŽE  NIŠTA,  DA  MORA  GOSPODINA  PUSTITI  U  SVOJ  ŽIVOT.  I  KADA  JE  TO  UČINIO  SVE   MU  JE  POSTALO  JASNO.  KAO  DA  JE  NEKI  TMURNI  OBLAK  OSTIŠAO  IZ  NJEGOVOG  ŽIVOTA  I  OTKRIO  SUNCE.  GOSPODINA.


Prošle su godine života a ja sam stekao puno životnog iskustva u raznim životnim situacijama. A ONO, ŠTO JE NAJVAŽNIJE ZA MOJ ŽIVOT, JE TO ŠTO SAM U CIJELOSTI PUSTIO GOSPODINA U SVOJ ŽIVOT. NJEGOVU RIJEČ I NJEGOVE ZAPOVIJEDI.


I danas ponovno susrećem oko sebe ljude čije je ponašanje ''umjetno'', koji vrlo često glume i žele da ih drugi vide onako kako bi to oni htjeli.


I počela me smetati blizina tih ljudi. Ne onako kao prije. Kao da mi ne odgovaraju. Ne. Sada ja vidim VELIKE PRAZNINE U TIM LJUDIMA. U DUŠAMA TIH LJUDI. TI LJUDI SU PRAZNI IZNUTRA. NEMAJU ŠTO DATI DRUGIM LJUDIMA. NE FIZIČKI NEGO DUHOVNO. A SAMIM TIM IMAT ĆE VELIKIH PROBLEMA I SADA U OVOM ŽIVOTU A POSEBNO U ONOM POSLIJE SMRTI.


I počeo sam razmišljati od kuda te praznine u tim ljudima. Zašto ja to tako osjećam. Ako su prazni iznutra, zašto su prazni? Ili, zašto ja tako to osjećam, DA SU PRAZNI? I da li im ja mogu nešto pomoći s obzirom da im je vjera slaba pa BI IH JA MOGAO SMETATI I ODBIJATI.

Možda sam ja u krivu ili si nešto umišljam. Nisam želio da me u svemu tome vodi neka smicalica od zla.

Pa sam se upitao zašto osjećam i mislim da su ti pojedini ljudi prazni iznutra? Jasno, kao i sve, kao i tu spoznaju, dobio sam po mojoj bezrezervnoj vjeri u Gospodina, pa sam i tu tražio taj odgovor.


I BRZO SAM GA NAŠAO. TI LJUDI NISU NAUČILI SLUŽITI DRUGIMA. TAKAV MI JE BIO ODGOVOR DO KOJEGA SAM DOŠAO.


Onda sam malo zastao pa sam probao provjeriti taj svoj odgovor. Jer svi ti ljudi su ili obiteljski ljudi ili dio jedne sredine, i oni su u toj sredini davali sebe drugim ljudima. Pogotovo svojoj obitelji, djeci, supružnicima. To znači da su i oni nekome služili.


Da, ali tu sam zastao. To je bila njihova granica. Služiti sebi i svojim potrebama i potrebama svojih bližnjih. I OSJETIM DA JE TU NEGDJE ''KVAKA''.


Jer davati se sebi i za sebe, TO JE SEBIČNO I EGOISTIČNO. ILI, ZBOG TOGA BOG NIJE STVORIO ČOVJEKA I DAO MU SVOJE ZAPOVIJEDI. I ZBOG TOGA GA ON NE SPREMA ZA VJEČNI ŽIVOT U BOŽJEM KRALJEVSTVU.


Onda, služiti svojim najbližima, pomagati im? TO JE KAO OBVEZA. RODITELJA PREMA DJECI, DJECE PREMA RODITELJIMA, MUŽA PREMA ŽENI I OBRATNO. TO SE PODRAZUMIJEVA. Kako bi rekli na kvizu, za to se ne dobivaju bodovi, ili u ovom slučaju DUHOVNO ISPUNJENJE.


Znači, moram ići korak naprijed. Za duhovno ispunjenje potrebno je POMAGANJE I SLUŽENJE DRUGIMA OKO SEBE, S KOJIMA NEMAMO ILI IMAMO SAMO SLABE KONTAKTE I KOJI NAM NISU NIŠTA U RODU. I TO TAKO DA NIŠTA NE OČEKUJEMO ZA UZVRAT. NITI NEKAKVU POSEBNU POHVALU ILI DRUŠTVENO PRIZNANJE. ZA ŠTO NEĆE O NAMA PISATI NOVINE NITI ĆE ZNATI PUNO LJUDI. KADA NEKOME POMAŽEMO I SLUŽIMO SAMO ZATO JER JE U POTREBI I ŠTO NAS TO ŠTO ČINIMO ISPUNJAVA LJUBAVLJU PREMA TOM ČOVJEKU.


I stvarno. Prisjetim se svojih životnih pomaganja i služenja. I osjećaja kada sam pomogao i služio nekome od svojih bližnjih i onih slučajeva kada sam to činio nekome koga sam prvi put vidio u životu ili ga više nisam nikada vidio. NEOPISIVA JE TO RAZLIKA. Kada sam učinio nešto lijepo i korisno svojem bližnjemu, djeci, ženi, roditeljima, ili oni meni, to je bio dobar osjećaj ali kao nešto normalno, ništa posebno. Barem sam se tako ja osjećao. Ali kada sam to isto učinio nekome nepoznatome ili kojega sam površno poznavao, OSJEĆAO SAM SE STRAŠNO DOBRO, KAO DA SAM NE ZNAM ŠTO UČINIO, KAO DA JE CIJELI SVIJET ZA TO ZNAO.


I sada mi je došla u misli slika jednog trenutka od prije nekoliko godina. Bili smo na moru pa sam ja skočio do Zadra da kupim neku ribu u ribarnici. Ulazeći na tržnicu, vidio sam pred sobom nekog starijeg čovjeka uza zid kako prosi. Prosio je prolaznike da mu dadnu nešto sitnog novca. I kada sam ga onako pogledao, NEKAKO MI SE SMILIO. NIJE MI BAŠ LIČIO NA NEKOGA KOGA JE ŽIVOT MAZIO. I JA UZMEM IZ NOVČANIKA 50 KUNA. STAVIO SAM IH U RUKU I PROLAZEĆI KRAJ NJEGA, DAO SAM MU IH. I PROĐEM DALJE. A ON POGLEDA I VALJDA, KADA JE VIDIO NOVČANICU KOJU SAM MU DAO, NIJE MOGAO VJEROVATI I POČNE VIKATI ZA MNOM NA GLAS, ZAHVALJUJUĆI MI. I JOŠ SE NA GLAS SMIJAO I PITAO DA ZAŠTO TOLIKO. JA SAM MU SAMO MAHNUO I NASMIJAO MU SE. NEKAKO MI SE SMILIO, NEKAKO SAM OSJETIO DA MU TREBA POMOĆ I JA SAM MU TO DAO. ALI JA SAM SE TAKO LIJEPO OSJEĆAO U TOM TRENUTKU. BIO SAM ISPUNJEN I VJEROJATNO SE TO NA MENI VIDJELO. TA RADOST I ISPUNJENOST. I još mi neki primjeri dolaze u misli.


A ti ljudi, kod kojih osjećam nutarnju prazninu, MISLIM DA NISU TAKVI. I DOBRI SU ONI LJUDI. I REKLI BI LJUDI ZA NJIH DA SU UZORNI GRAĐANI. IZVANA UZORNI IZNUTRA PRAZNI.


I volio bih s njima porazgovarati o svemu. Ali, skrivaju mi poglede, bježe od započinjanja otvorenih razgovora, ne žele da im drugi uđu u ''njihove pećine''.


I NA ŽALOST, U TE ''SVOJE PEĆINE'' NISU I NE ŽELE PUSTITI GOSPODINA. OD GOSPODINA TRAŽE DA IM ONO ŠTO TREBAJU OSTAVI ''PRED ULAZOM U NJIHOVU PEĆINU''. DA DOBIJU ŠTO IM TREBA OD NJEGA ALI GA NE ŽELE PUSTITI U SVOJE SRCE I SVOJU DUŠU.


ZATO SU TI LJUDI PRAZNI. NEMAJU GOSPODINA U SEBI. NE ZNAJU SLUŽITI DRUGIMA.


A U TIM PRAZNINAMA VEĆ STOLUJE ZLO ILI SE SPREMA DA SE TU NASTANI. NAJVJEROJATNIJE GA JOŠ NEMA U NJIMA, ILI SE JOŠ NIJE RAZVILO, JER BI ONDA TI LJUDI BILI ZLOBNI I ČINILI ZLO DRUGIMA. I ZATO JA OSJETIM TE LJUDE. I ŽALIM IH I NASTOJIM SE MOLITI ZA NJIH.


GOSPODINE, USLIŠI MOJE MOLITVE I ISPUNI SRCA I DUŠE TIH LJUDI. POŠALJI IM LJUBAV DUHA SVETOGA GOSPODINE. DAJ DA NAUČE SLUŽITI DRUGIMA.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.