Početna Sadržaj Moj dnevnik UNUTRAŠNJI MIR
UNUTRAŠNJI MIR PDF Ispis

 

Četvrtak, 09.06.2011.g.


Neki dan mi je jedna draga sestra u vjeri poslala jedan članak o objavljivanju treće Fatimske tajne, poruke koju Djevica Marija objavila vidjelici Luciji prilikom ukazanja u Fatimi. Nakon toga sam dobio i jedan članak od jedne druge drage sestre u vjeri u kojem su bila opisana Nostradamusova proročanstva a vezana uz vjeru, pape i propast svijeta. Ovakvoga kakav je danas. I još ima raznih proročanstava koja ''kolaju'' internetom. I čovjek se ponekad zamisli nad njima. Svi smo mi ljudi skloni očekivanju nekih čudesa, volimo čitati i razgovarati o tome što će se dogoditi u budućnosti. Čuditi se tome, bojati se toga, živjeti u nekom iščekivanju.

I od svega toga zaboraviti ove sadašnje trenutke. Ne volimo ove sadašnje trenutke. Vrlo malo ljudi ćete čuti da će govoriti da su sretni i zadovoljni sa ovim svojim sadašnjim životom, radosni u svakom sadašnjem trenutku koji im Gospodin daje.


Ako ništa drugo, onda, kao što je rekla danas moja mama, samo da nam Bog dadne zdravlja. Ja sam ju pogledao pa sam joj se nasmijao. I rekao da smo mi ljudi stalno nezadovoljni i da molimo za to zdravlje tako kao da ćemo živjeti vječno na ovom našem svijetu. I da sam i ja prije tako često drugima zaželio, kada sam im nešto čestitao. Da budu zdravi.


No, u zadnje vrijeme, kako mi Gospodin daje da rastem u vjeri i duhovnosti, DAO MI JE SPOZNATI DA ZDRAVLJE NIKAKO NIJE ONO ČEMU BI MI MORALI TEŽITI I ZA ŠTO BI SE MORALI MOLITI. ZDRAVLJE DUŠE MOŽDA DA ALI TO JE ONO ŠTO NAM NIJE DATO JASNIJE SPOZNATI, SAMO NASLUĆUJEMO.


Rekao sam svojoj mami da sam zapravo shvatio da je meni, a to i drugima poželim, najvažniji UNUTRAŠNJI MIR. MIR DUŠE I SRCA. I DA SAM TAJ MIRA POČEO SPOZNAVATI POLAKO. ALI SIGURNO. I DA MI TAJ MIR DAJE SNAGU I DA ME UZDIŽE IZNAD SVIH SVAKIDAŠNJIH PROBLEMA KOJE JEDAN ČOVJEK IMA U SVOJEM ŽIVOTU. KRISTOV MIR.

''MIR VAM SVOJ OSTAVLJAM, MIR VAM SVOJ DAJEM.''


Jer onaj koji nema taj mir, njemu može biti lijepo i sunčano vrijeme, on neće biti s njim zadovoljan i nešto će već naći za prigovoriti. Ili za neki problem, prvo će okriviti druge oko sebe.


I nasmije se mama i rekne da je i ona tako nekako počela osjećati. Nakon toga što je počela ići svaki dan u crkvu na misu i molitvu. I da sada nekoliko dana nije mogla ići i da joj je to strašno nedostajalo. Da se u crkvi osjeća tako mirno i ispunjeno. Da joj one boli i nemiri duše i srca, životni problemi nje i drugih, u tim trenucima nestanu. A kada izađe iz crkve da se onda lakše s njima nosi. Da ih jednostavno prihvati kao takve i nastavlja s njima živjeti. Kao npr. rastava njezine kćeri, moje sestre, koja ju je jako pogodila.

Gledao sam ju dok je to govorila i vidio sam da su te riječi izlazile iz njezine duše, da taj mir i iz nje zrači.


A nije baš lako postići taj mir. JER, DA BI GA SE DOBILO, MORA SE PREDATI GOSPODINU. PUSTITI GA U SVOJ ŽIVOT I ŽIVJETI PO NJEGOVIM ZAPOVIJEDIMA. I VEĆ SAMA ODLUKA DA HOĆEMO PROMIJENITI ŽIVOT, DA ŽELIMO DA GOSPODIN UPRAVLJA NAŠIM ŽIVOTIMA, POČET ĆE NAM DONOSITI TAJ MIR.


Ja nisam ''preko noći'' došao do svih tih spoznaja. Ne. PRVO SAM MORAO DONIJETI NAJTEŽU ODLUKU. DA SE HOĆU PROMIJENITI. SEBE, SVOJ ŽIVOT. I TO NE SAM, ŠTO MNOGI POKLUŠAVAJU SLUŠAJUĆI RAZNE SAVJETE UČENIH I MANJE UČENIH LJUDI OKO NJIH. NE MOŽEMO SAMI. MORA POZVATI GOSPODINA U POMOĆ I NJEMU REĆI, NA KOLJENIMA: ''GOSPODINE, ŽELIM SE PROMIJENITI. NE DRUGI OKO MENE. JA SE ŽELIM PROMIJENITI. VODI ME, GOSPODINE. NEKA ME TVOJ SVETI DUH VODI I JAČA!''


Kada sam to i tako učinio krenule su promjene. Najprije sam imao duge razgovore sam sa sobom. JA SAM SEBI, A TAKO I VI BUDITE SEBI, BIO PRVI I NAJVAŽNIJI ISPOVJEDNIK. DA JA PRVO SAM SEBI PRIZNAM I ISPOVIJEDIM ONO ŠTO SAM KASNIJE PREDAVAO GOSPODINU. TO JE BILA BORBA! NO, GOSPODIN MI JE TU BIO NA POMOĆ JER SAM GA POZVAO. ''DAJ MI SNAGE GOSPODINE. VODI ME I JAČAJ ME!''


I pojma nisam imao što će se i kako dogoditi. BIO SAM SPREMAN NA SVE, JER SAM SE HTIO PROMIJENITI, SVOJ ŽIVOT, I MOLIO SAM GOSPODINA DA MI U TOME POMOGNE. Bio sam spreman i za rastavu, i za samački život, i na život u siromaštvu i s malo materijalnih stvari, negdje na margini društvenih zbivanja. BIO SAM SPREMAN NA SVE. HTIO SAM SE PROMIJENITI. JA SAM SVOJE POČEO ČINITI A DALJE SAM SVE PREDAO GOSPODINU.


I vidim i znam da mnogi oko mene žive u trajnom grijehu radi čega se ne mogu ispovjediti, pričestiti. I teško im je ići na mise. Oni često misle da oni tu ništa ne mogu. TAKO IM ZLO ''MAŽE OČI'' I POKUŠAVA IH ČIM DUŽE ZADRŽATI U TOM STANJU.


NO, JA ZNAM, I BOGU HVALA ZA TO, DA I ONI SVE TO MOGU KAO ŠTO SAM MOGAO I JA.


NO, MORAJU DONIJETI SVOJE ODLUKE, NE ODLUKE DRUGIH. MORAJU DONIJETI ODLUKU DA SE ŽELE PROMIJENITI, SVOJ NAČIN ŽIVOTA, I DA IH GOSPODIN I NJEGOV DUH U TOME VODE.

I TU ĆE IM SE ONDA DOGODITI PREKRASNA SPOZNAJA. DA JE SVE MOGUĆE PO GOSPODINU. NEKA SAMO ČINE ONO ŠTO MOGU U TIM TRENUCIMA A GOSPODINU NEKA PREPUSTE DA IH VODI.


MA, MI NISMO NI JEDNIM MALIM DJELIĆEM CIJELOG NAŠEG POSTOJANJA SVJESNI ŠTO SVE GOSPODIN MOŽE I KAKVI SU NJEGOVI PLANOVI ZA NAS. TO SAMO NJEMU PREPUSTIMO. ON NEMOGUĆE SITUACIJE U DJELIĆU SEKUNDE PRETVARA U LAKO MOGUĆE. ALI, TREBA MU SE PREDATI I TREBA MU VJEROVATI DA ON NAJBOLJE ZNA ŠTO JE ZA NAS NAJBOLJE.


NEMOJMO MIJENJATI SVIJET. NE. PRVO MORAMO PROMIJENITI SEBE. OD SEBE MORAMO POČETI. PUSTITE SVIJET I ŠTO ĆE SE DOGODITI SUTRA ILI PREKOSUTRA ILI ZA 100 GODINA. ''DOSTA JE SVAKOM DANU ZLA NJEGOVA'', REKAO JE GOSPODIN. NEMOJMO I MI ONDA SVOJIM STRAHOVIMA I NEMIRIMA TOME DOPRINOSITI. MIJENJAJMO SEBE DA MOŽEMO PRIHVATITI ŽIVOT KAKVOG NAM JE GOSPODIN ODREDIO. TO JE ONO ŠTO MI MOŽEMO, OSTALO ĆE ON.


MA, SAMO DA DONESEMO ODLUKU DA SE HOĆEMO I TREBAMO PROMIJENITI I VIDJET ĆEMO ŠTO SVE MOŽE UČINITI GOSPODIN.


I tako, ja baš i ne razmišljam što će se i kako dogoditi u budućnosti. Hoće li biti ''smak svijeta'' na ovaj ili onaj način, za 10 ili 100 godina. TO JE GOSPODINOVO. MOJE JE DA ŽIVIM SADA I DA ČINIM ONO ŠTO JA MOGU. I TO ME ČINI JAKO SRETNIM I ZADOVOLJNIM.


I ČAK SE POMALO VESELIM KADA ĆU JEDNOM SUSRESTI GOSPODINA. KADA DOĐE ON I NJEGOVO KRALJEVSTVO. JER NEKAKO OSJEĆAM DA SAM, OVAKAV KAKAV SADA JESAM, DRAG GOSPODINU. JER ČINIM ONO ŠTO MOGU A TO JE JEDINO ŠTO ON OD MENE TRAŽI.


I PONEKAD POSRNEM. ON ME ODMAH DIGNE.

DOĐU DVOJBE. ON IH ODMAH RASPRŠI.

DOĐU KUŠNJE. ON MI ODMAH DADNE DODATNE SNAGE.


ALI, ON VOLI KADA SAM JA NA MISI I PRIMAM GA ŽIVOG. ILI BAREM DA SAM TAMO I DA SE NJEMU ŽIVOME KLANJAM. I MOLIM I SLAVIM. JER, SE TO NIGDJE NE MOŽE TAKO KAO NA MISI. TO JE ONO ŠTO ON OD MENE OČEKUJE.


GOSPODINE MOJ! NEKA ME TVOJ DUH SVETI JAČA I VODI PUTEM KOJI SI TI ZA MENE ODABRAO. DA SPREMAN DOČEKAM SUSRET S TOBOM, OČI U OČI, KADA BUDE TVOJA VOLJA.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.