Početna Sadržaj Moj dnevnik ''U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.''
''U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.'' PDF Ispis

 

Četvrtak, 16.06.2011.g.


Neki dan sam bio na sprovodu jednoj dragoj osobi, mladom čovjeku, koji je izgubio borbu sa opakom bolešću. Bilo je puno ljudi. No, sada nisam toliko obraćao pažnju na broj ljudi ili količinu vijenaca koji su pratili sprovod. Prije sam tome znao dati više pažnje, jer sam smrt i sprovod doživljavao kao nešto čime zauvijek završava ovaj naš zemaljski život. Pa je količina ljudi na sprovodu predstavljala i mjerilo poštovanja koje je ta osoba imala u svojem životu u sredini gdje je živjela. I sjećanja koja će na nju ostati u srcima onih koji su s njom živjeli i radili.

Svećenika sam doživljavao kao dio našeg običaja pri ukopu pokojnika, a njegove riječi i molitve prolazile su mi kroz uši bez da sam ih probao upamtiti i razumjeti.


No, na ovom sprovodu sam se prvi puta drugačije osjećao. I prvi puta sam taj sprovod doživljavao kao dio puta duše tog pokojnika. I razmišljao sam kako će dalje. Pred Gospodina pa onda prema sudu i BOŽJEM MILOSRĐU. Pa sam slušao svećenikove riječi, koje su opisivale upravo takav put svakoga od nas. I PREKRASNE I JAKE RIJEČI IZ EVANĐELJA KOJE SU O TOME GOVORILE. Jer, vjerujem da ću se s pokojnikom još vidjeti negdje u budućnosti, u Božjem Kraljevstvu. Ovo nije kraj ni za njega ni za njegove najbliže.


Pa sam razmišljao, da li je i što htio Gospodin poručiti sada pokojniku i njegovim najbližima, a i nama ostalima koji smo pokojnika znali, sa bolešću koju je pokojnik dobio i s kojom se teško nosio. ZNAM DA NAM JE SVIMA NAMA GOSPODIN HTIO NEŠTO PORUČITI. NEKIMA JE TA BOLEST BILA KUŠNJA, KAO POKOJNIKU I NJEGOVIM NAJBLIŽIMA, A NEKIMA PORUKA ZA RAZMIŠLJANJE.


Ono što je u svima nama probudila ta pokojnikova bolest je MOLITVA. MNOGI OD NAS SMO SE POČELI ZA NJEGA MOLITI. NEKI ZA OZDRAVLJENJE, NEKI ZA OBRAĆENJE, NEKI ZA BOŽJE MILOSRĐE.


Kazala mi je moja supruga da se ona puno za njega molila hodajući na devetnicu Duhu Svetomu prije blagdana DUHOVA. I ja sam već nekoliko tjedana stavio u svoje svakodnevne molitve pokojnika MOLEĆI GOSPODINA: ''TI ZNAŠ GOSPODINE ŠTO MU JE NAJPOTREBNIJE. NEKA SE PROSLAVI TVOJE IME GOSPODINE. BLAGOSLOVLJEN BIO U VIJEKE I BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEKE.''


Nisam znao, teško je to nama običnim ljudima spoznati, što je to nama najpotrebnije kada obolimo od nekih teškim, smrtonosnih bolesti. OZDRAVLJENJE, OBRAĆENJE ILI UČVRŠĆIVANJE VJERE, POMIRENJE SA SOBOM I OKOLINOM, ILI NEŠTO DRUGO? Mi ljudi bi najradije da odmah ozdravimo. Najčešće tako razmišljamo i tako jedan drugome želimo kada si čestitamo rođendane, imendane, Novu godinu i sl. Kao da ćemo zauvijek živjeti. KAO DA NE VJERUJEMO U ZAGROBNI, VJEČNI ŽIVOT. A ZA TAJ ŽIVOT NAM JE POTREBNIJE NEŠTO DRUGO NEGO LI ZDRAVLJE.


No, zna Gospodin najbolje koliko će trajati naš zemaljski život, kako ćemo ga završiti I ZATO SE TREBAMO POUZDATI DA ON ZNA NAJBOLJE ZA SVAKOGA OD NAS ŠTO JE U KOJEM TRENUTKU NAŠIH ŽIVOTA NAJBOLJE ZA NAS. I ZA NAŠE NAJBLIŽE. ALI NE ZA NAŠ OVAJ ZEMLJSKI ŽIVOT. NE. NEGO ZA ONAJ VJEČNI. JER GOSPODIN GLEDA OVAJ NAŠ ZEMALJSKI ŽIVOT KAO PRIPREMU ZA ONAJ VJEČNI. I ON BI SIGURNO HTIO DA SVI MI OSTVARIMO VJEČNI ŽIVOT U NJEGOVOM KRALJEVSTVU. ZA TO, DA TO ZASLUŽIMO, DAO NAM JE OVAJ NAŠ ZEMALJSKI ŽIVOT. KAKO BI SE PROKUŠALI U RAZNIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA, DOBRIM I LOŠIM, PROČISTILI I UTVRDILI NAŠU VJERU I LJUBAV PREMA GOSPODINU, SLUŽILI DRUGIMA OKO SEBE I TIME, PO SVOJIM DJELIMA I BOŽJEM MILOSRĐU, UŠLI U KRALJEVSTVO NEBESKO. SIGURNO JE DA ĆE U TOME DOPRINJETI I NAŠE MOLITVE.


I ja mislim, zapravo siguran sam, da će i naš pokojnik baštiniti BOŽJE KRALJEVSTVO. NEĆE TO PROĆI BEZ BORAVKA U ČISTILIŠTU, NEKO VRIJEME, KAKO BI I VREMENSKI ZADOVOLJIO ZA SVOJE OVOZEMALJSKE GRIJEHE. NO, SIGURAN SAM DA ĆE GA NAKON TOGA GOSPODIN UZETI U SVOJE KRALJEVSTVO.


Tome su sigurno doprinjele i molitve svih nas koji smo za njega molili u zadnje vrijeme. PREKRASNA JE TA NAŠA KATOLIČKA I KRŠĆANSKA MOLITVA KADA SE SVI MI UJEDINIMO U MOLITVAMA NA NEKU NAKANU.


No, još mi je jedan događaj dao sigurnost za ovo moje mišljenje. Naime, prema riječima pokojnikove supruge, koja je u zadnjim trenucima njegova života bila sa njim, pokojnik se htio prekrižiti. No, kako je bio već tako slab i onemoćao (MOJE SUZE KOJE SADA PLAČEM DAJU SLAVU GOSPODINOVOM MILOSRĐU!) nije mogao ni dići ruku da se prekriži. Pa je šapatom nju zamolio da mu digne ruku i da ga zadnji put prekriži. Ona je to i učinila. Nedugo nakon toga je i umro. A JA SAM SIGURAN DA JE TADA, U TIM ZADNJIM TRENUCIMA, BIO TAMO I GOSPODIN. JER ON JE STALNO KRAJ NAS. U SVAKOM TRENUTKU. I SAMO ČEKA DA GA POZOVEMO. A POKOJNIK GA JE POZVAO SVOJIM MISLIMA I SA SVOJOM RUKOM KOJU MU JE PRIDRŽAVALA NJEGOVA ŽENA: ''U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN!'' EVO KAKO SE GOSPODIN PROSLAVIO, KAKO GA JE POKOJNIK PROSLAVIO!


BOŽE MOJ, I OČE I SINE I DUŠE SVETI, BUDI MILOSTIV PREMA DUŠI DRAGOG NAM POKOJNIKA I SVIM DUŠAMA KOJE TE ZOVU U ZADNJIM TRENUCIMA SVOJIH ZEMALJSKIH ŽIVOTA. URONI IH U BESKRAJNO MORE SVOJEG MILOSRĐA I POVEDI IH U SVOJE KRALJEVSTVO.


BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE U VIJEKE.