Početna Sadržaj Moj dnevnik DA LI SMO BILI KAO PAVAO?
DA LI SMO BILI KAO PAVAO? PDF Ispis

 

Četvrtak, 30.06.2011.g.


PETAR I PAVAO. Jučer se slavio spomendan na ova dva stupa naše kršćanske vjere. I nekako sam od prije upamtio da se taj dan zove ''PETROVO''. Tako su u mom kraju ljudi govorili. I kruške koje sazrijevaju ovih dana zovu se ''PETROVKE''. I svi mi obični vjernici nekako smo puno više u svojim mislima i srcima usvojili dragog nam apostola Petra, a nekako nam je po strani ostao SVETI PAVAO. Koji ni nije bio apostol.


A meni, na putu mojeg obraćenja, nekako je puno više u srce prirastao upravo on, KOJEGA JE GOSPODIN POZVAO DA OBRATI NAS POGANE I DONESE NAM KRALJEVSTVO BOŽJE.

I ne možete vi odlučiti kojega ćete sveca više štovati i slaviti. To jednostavno dođe samo po sebi ili, BOLJE REČENO, TAKO JE ODLUČIO DAGI BOG KADA NAM JE SVIMA NAMA SPREMAO NAŠE OVOZEMALJSKE ŽIVOTNE PUTE.


Npr. mojoj župi je zaštitnica DRAGA SVETICA MARIJA MAGDALENA. I sigurno nije slučajno da je upravo najveća kršćanska obraćenica zaštitnica moje župe, koja je prepuna grijeha i KOJA VAPI ZA JEDNIM SUŠTINSKIM OBRAĆENJEM. SVE ŠTO JE PO GOSPODINU IMA NEKI SMISAO PA TAKO I OVO. I istina, do prije mojeg obraćenja DRAGA MARIJA MAGDALENA bila je daleko od mojeg srca. Nije mi ta žena nekako ''sjedala'' u srce i misli. A valjda radi toga jer je prije svojeg obraćenja bila bludnica i velika grješnica. O, KOJEG LI LICEMJERJA! A KAKAV SAM TO BIO JA DA SAM MOGAO O NJOJ TAKO SUDITI!?


No, jednostavno sam tako osjećao. I tada se dogodilo moje obraćenje, odnosno njegov početak. Zbog grijeha koje sam ispovijedao Gospodinu i drugima oko sebe, nije mi ni palo na pamet da mislim ili osjećam nešto loše prema DRAGOJ SVETICI MARIJI MAGDALENI. O, KAKO SAM SE SRAMIO PRED NJOM! I PLAKAO PRED VITRAJEM S NJEZINOM SLIKOM I MOLIO JE ZA OPROST.


I SADA SE SVAKI DAN POMOLIM PRED TIM VITRAJEM, ZAMOLIM JU DA SE MOLI KOD GOSPODINA ZA NAS GRJEŠNE ŽUPLJANE, DA NAM OPROSTI ŠTO JU VIŠE NE SLAVIMO I HVALIMO, ŠTO JOJ SE VIŠE NE UTJEČEMO. I NA KRAJU JOJ ZAHVALIM ŠTO JE ONA NAŠA ŽUPNA ZAŠTITNICA. I MOJA DRAGA PRIJATELJICA KOJA MI JE DO SADA NEKOLIKO PUTA POMOGLA U MOJIM MOLITVAMA. BLAGOSLOVLJENA BILA DRAGA MARIJA MAGDALENA UVIJEKE!


Isto tako je u moj život ''ušao, na mala vrata'', SVETI PAVAO. POTIHO, KROZ MOJE OBRAĆENJE. I SIGURNO JE TO I IZ RAZLOGA ŠTO JE I ON PRIMJER UPRAVO NAJVEĆEG OBRAĆENJA. OD ŽIDOVA, RIMSKOG GRAĐANINA, KOJI JE PROGONIO, ZATVARAO I MUČIO KRŠĆANE PA DO GORLJIVOG PRONOSITELJA BOŽJE RIJEČI MEĐU SVIM NARODIMA A NAROČITO MEĐU POGANIMA, NARODIMA KOJI DO TADA NISU ČULI ZA ISUSA KRISTA I BOŽJE KRALJEVSTVO.


I mislim da je druga knjiga koju sam pročitao u zatvoru bila upravo knjiga o životu SVETOG PAVLA. O KAKO JE TO BIO VELIKI BORAC ZA NAŠU KRŠĆANSKU VJERU! KAKO JE ON VJEROVAO U GOSPODINA! KAKO SE ON TRUDIO DA UČINI SVE ŠTO MOŽE U SVOJEM ŽIVOTU KAKO BI OKAJAO ONE GRIJEHE KOJE JE UČINIO PREMA GOSPODINU U PRVOM DIJELU SVOJEG ŽIVOTA I KAKO BI IZVRŠIO SVE ONO ŠTO JE MISLIO DA GOSPODIN OD NJEGA OČEKUJE. ''SAVLE, SAVLE, ZAŠTO ME PROGONIŠ?'' upitao je naš Gospodin dragog sveca u trenutku kada ga je odlučio pozvati na obraćenje.


To pitanje bi danas Gospodin mogao postaviti i svakome od nas. MNOGI OD NAS ''PROGONIMO'' GOSPODINA. SVOJIM RIJEČIMA, DJELIMA, PROPUSTIMA. I jučer na misi sam shvatio da i danas, ovdje u mojoj župnoj zajednici i svugdje drugdje postoje PETRI I PAVLI. PETRI su svi svećenici a PAVLI smo svi mi. Dok su naši svećenici dio PETROVE CRKVE ''KOJU NI VRATA PAKLENA NEĆE NADVLADATI'' dotle smo mi ostali, vjernici, DIO PAVLOOG POSLANJA. SVI SMO MI POZVANI DA OBRAĆAMO LJUDE OKO SEBE NA PRAVI VJERNIČKI ŽIVOT PO BOŽJIM ZAKONIMA. I svatko ima svoje mjesto. Niti se Pavao miješao u naučavanje i život apostola a niti su ga oni odgovarali od njegova poslanja kojega mu je dao Gospodin. Poštovali su jedni druge. Imali su i razmirica ALI SU SE POMOLILI GOSPODINU I GOSPODIN IM JE DAO SPOZNATI ŠTO TREBAJU ČINITI. I svatko je od njih činio ono što mu je Gospodin namijenio da čini.


A to baš i nije lako. SVE JE NAS GOSPODIN POZVAO DA BUDEMO NJEGOVI SVJEDOCI, DA PROPOVIJEDAMO KRALJEVSTVO BOŽJE U SVOJOJ OKOLINI, DA ČINIMO ONO ŠTO MOŽEMO. Dragom Svetom Pavlu Gospodin je dao puno darova pa je od njega i puno tražio. Nama ostalima dao je nešto manje darova pa su i naša poslanja manja. Ali, SVI MI IMAMO POSLANJE. I GOSPODIN TRAŽI DA SAMO TO SVOJE POSLANJE IZVRŠIMO. ONO ŠTO MOŽEMO.


I razgovaram jučer s jednom dragom sestrom u vjeri. JAKO MI JE DRAGA U TOJ SVOJOJ VJERI. Kaže ona da sada konačno ima brata, pa makar u vjeri. I jako je rastrgana između ljubavi prema Gospodinu i svojeg života u grijehu. I NA PRVI POGLED TO JE NEPOMIRLJIVO STANJE. KADA BI GLEDALI IDEALNO STANJE. NO, IDEALNO STANJE NAŠEG DUHA I NAŠE DUŠE BIT ĆE SAMO U KRALJEVSTVU BOŽJEM. OVDJE NA ZEMLJI SMO TAKVI KAKVI SMO.

E sad, kako da to pomirimo, ono što želimo i ono što možemo? I ja joj kažem da ju razumijem u njezinoj želji da prestane živjeti u grijehu, da čini grijehe. I zbog toga ne može pristupiti ispovijedi i primiti ŽIVOGA GOSPODINA. A TO JU BOLI DO SUZA. Ali, s druge strane rekao sam joj da ona je stalno u Gospodinu, puno se moli i puno svjedoči. I u krugu ljudi koji su preboljeli ili imaju tešku bolest koju je i ona, barem za sada preboljela, i u svojoj obitelji i u svom poslu. A DA JE GOSPODIN HTIO DA ONA SVE TO PROMIJENI, DA PRESTANE ŽIVJETI U STALNOM GRIJEHU KOJI JU MUČI, DA SE POSVETI SAMO NJEMU, ON BI JU VEĆ SAM POZVAO. ONA BI TO SIGURNO OSJETILA KROZ SVOJE MOLITVE. A ona mi kaže da je to već jednom napravila, na krivi unutrašnji poticaj, i da je krivo napravila. Zlo se umiješalo i prevarilo ju.

I rekao sam joj da će BOŽJE MILOSRĐE, kojem će doći po svojoj smrti, biti jedino meritorno za rješavanja oprosta za njezin život u grijehu. TU ULOGU U NAŠIM VJEČNIM ŽIVOTIMA NAMIJENIO JE GOSPODIN SEBI. NJEGOVA JE ZADNJA I TU NEMA RASPRAVE.


No, isto tako sam joj rekao da će biti puno rasprave između nje i Gospodina o ostalim dijelovima njezinog života. ŠTO JE ONA MOGLA UČINITI DA PROSLAVI GOSPODINA, DA PRIVEDE IZGUBLJENE DUŠE K NJEMU S DAROVIMA KOJE JOJ JE DAO. Njezin život u grijehu ne znači da ona za GOSPODINA ne može svjedočiti u svim drugim dijelovima svojeg života. Npr. svojim stalnim odlaskom na nedjeljne mise svjedočit će više svojoj okolini, mužu, djeci, rodbini i prijateljima, nego da im je ne znam koliko pričala o Gospodinu i tjerala ih u crkvu. Ili pomaganje i služenje drugima. Molitva. Pjevanje svetih pjesama. Svjedočenje koliko joj je Gospodin pomogao u izvlačenju iz teške bolesti od koje se izliječila. Itd. A TU MI JE I SAM PRIZNALA DA NIJE SVE UČINILA ŠTO JE MOGLA. E to će ju Gospodin pitati.'' Da li si učinila sve što si mogla da svjedočiš za mene i da mi privedeš duše nevjernika ili slabovjernih?'' To će biti pitanje na koje će Mu morati dati dobar odgovor. JER ĆE PREMA TOM ODGOVORU BITI IZAZVANO I BOŽJE MILOSRĐE ZA SVE ONE GRIJEHE KOJE JE UČINILA A NIJE ZA NJIH ZNALA ILI ZA KOJE NIJE IMALA SNAGE DA IM SE SUPROTSTAVI.


PA ZNA GOSPODIN SVAKI DJELIĆ NAŠIH DUŠA, DUHA I TIJELA!!! PA ON NAS JE STVORIO!!! PA ŠTO SE MI IMAMO NJEGA BOJATI AKO RADIMO SVE ONO ŠTO MOŽEMO!? ZNA ON KOLIKO MI MOŽEMO! SAMO, A TO SE I MI ZAPITAJMO, DA LI SMO UČINILI SVE ŠTO SMO MOGLI I ZA ŠTO SMO MOGLI SMOĆI SNAGU?!


DA LI SMO BILI KAO PAVAO? DA LI ĆEMO MOĆI REĆI, (na te riječi Pavlove mi uvijek krenu suze): ''DOBAR BOJ SAM BIO, TRKU ZAVRŠIO VJERU SAČUVAO.'' Samo to se trebamo pitati. Da li smo dobre bojeve bili govoreći i navješćujući svima oko nas BOŽJE KRALJEVSTVO, svjedočeći za Gospodina, obračajući nevjerne, učvršćujući vjeru slabovjernima. Da li smo trku završili na način da smo sve do njezinog kraja živjeli i svjedočili za Gospodina. I na kraju, DA LI SMO VJERU SAČUVALI? Da li ju nismo negdje putem, u silnim napadima zla, u napastima đavla, svijeta i tijela, IZGUBILI, IZGUBIVŠI TAKO I PRAVO DA UĐEMO U KRALJEVSTVO BOŽJE.


Ako ćemo moći odgovoriti sa DA, ne trebamo se bojati ZADNJEG SUDA. TAMO ĆE PAVAO SVJEDOČITI ZA NAS, ZA NAŠE BOJEVE, ZA NAŠU TRKU I ZA NAŠU VJERU.


ZATO TE MOLIM, DRAGI MOJ SVETI PAVLE, MOLI ZA NAS KOJI SE TRUDIMO DOBRO BOJEVATI BOJEVE ZA KRALJEVSTVO BOŽJE, KOJI TRČIMO TRKE SVOJIH ŽIVOTA U STALNIM NAPASTIMA ZLA, KOJI ŽELIMO SAČUVATI SVOJU VJERU I SVJEDOČITI JU DRUGIMA. MOLI I TI SVETI PETRE, NEKA NAM TVOJI DRAGI SVEĆENICI POMOGNU U TIM NAŠIM BOJEVIMA I TRKAMA KAKO BI SAČUVALI SVOJU VJERU.


USLIŠI GOSPODINE MOLITVE TE DVOJICE TVOJIH SVETACA!


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.