Početna Sadržaj Moj dnevnik SVAKA SMRT JE BOŽJA VOLJA I PORUKA ZA NAS
SVAKA SMRT JE BOŽJA VOLJA I PORUKA ZA NAS PDF Ispis

 

Petak, 01.07.2011.g.


Danas ujutro me ponovno uhvatila neka žalost. Na oglasnoj ploči pred crkvom bila je izvješena jedna osmrtnica. Umrla je jedna osoba, meni jako draga. I odmah sam njezine grijehe stavio pred Gospodina, na Njegov oltar na jutarnjoj misi, i molio sam Ga da joj se smiluje. Ne znam, koliko je bila u vjeri jer ju nisam baš vidio u crkvi, ali znam da je bila jako dobra i mila osoba. Voljela je pomoći drugima oko sebe a život ju baš i nije mazio.

A bio sam i žalostan jer je tako iz ovog zemaljskog života otišla još jedna draga mi osoba koja je bila svakodnevno u mojim molitvama. Radi svoje teške bolesti.


I ODMAH SAM ODLUČIO DA ĆU DANAS POČETI MOLITI DEVETNICU ZA DUŠE U ČISTILIŠTU. JER SU NEKI OD ONIH ZA KOJE SAM SVAKI DAN MOLIO OTIŠLI IZ OVOG ZEMALJSKOG ŽIVOTA. A JA SE NADAM, I ZA TO SAM SE ISTO MOLIO, DA SE SADA NALAZE U ČISTILIŠTU GDJE OKAJAVAJU SVOJE GRIJEHE I DAJU VREMENSKU ZADOVOLJŠTINU ZA NJIH. PRIJE NEGO UĐU U KRALJEVSTVO BOŽJE.


A što ti ljudi ostavljaju iz sebe? Što znači njihova smrt za njih i sve one iz njihove okoline? Da li se mi na pravi način odnosimo prema svemu tome što se događa prije i poslije smrti naših dragih osoba ili onih koje smo slabije poznavali? Da li su oni mnogi govori i sjećanja izgovoreni RADI POKOJNIH ILI SMO IH IZGOVORILI MI RADI SEBE? ILI JEDNOSTAVNO, TAKVI SMO MI LJUDI, U SVAKOJ SITUACIJI MORAMO IMATI NEKAKOVE NAČINE I POSTUPKE KOJI SE TADA ČINE.


Bio sam prisutan i na sprovodima gdje nije bilo svećenika ni molitve. O, KAKO JE TO BILO PRAZNO I ŽALNOSNO! KAKO MI JE SRCE BILO ŽALOSNO I PLAKALO ZA POKOJNICIMA KOJI NISU S MOLITVOM I BLAGOSLOVOM BILI ISPRAĆENI S OVOG SVIJETA. ''NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I HVALA'' BILE SU RIJEČI KOJIMA SU BILI ISPRAĆENI. OTKUD SU LI TI LJUDI, KOJI SU DRŽALI TE GOVORE, IZVUKLI TE RIJEČI? JER TE RIJEČI IDU SAMO UZ NAŠEG STVORITELJA, BOGA TROJEDINOGA.


Kako se nositi sa smrću dragih nam osoba? Kako to prihvatiti, kako shvatiti značaj njihovih smrti za njih, koji su pokojni, a pogotovo za nas oko njih koji smo sada od njih odvojeni?


NAŠEM LJUDSKOM MOZGU I SRCU TO NIJE LAKO. A NIKAKO NIJE LAKO ONIMA KOJI NE VJERUJU U GOSPODINA. NJIMA JE SVE TO ZAPRAVO KRAJ. I TRAJNI RASTANAK OD VOLJENIH OSOBA. RASTANAK ZAUVIJEK. I onda mi je potpuno razumljivo da oni to sve doživljavaju vrlo tragično i teško im je prihvatiti odlazak voljene osobe. Jer smatraju da je smrću te njihove voljene osobe zauvijek završio njezin život. DA JE SADA TA OSOBA PRAH I NIŠTAVILO ZAUVIJEK. I da se takve osobe pred kraj svojih života grčevito bore da prožive još koji trenutak u, po njihovom shvaćanju, jedinom životu kojega imaju. Ovaj zemaljski. I ISMIJAVAT ĆE ONI SMRT, I GOVORITI DA SE NE BOJE SMRTI, I NASTOJATI DA SI PRIUŠTE JOŠ NEKA ZEMALJSKA ZADOVOLJSTVA. I OPTEREĆIVAT ĆE SVE OKO SEBE I SVOJOJ BOLEŠĆU I SVOJOM STAROŠĆU I ODLASKOM SA OVOGA SVIJETA. JER NE VIDE IZA TOGA NIŠTA VIŠE. KRAJ. I onda cijela ta agonija dobro protrese i njihove bližnje. Svi su u šoku.


Ne znam što mene čeka u daljnjem mojem životu i kakav mi je odlazak namijenio Gospodin iz ovog zemaljskog života, NO JA TAKO NE BIH HTIO I ZNAM DA NEĆU. ZAŠTO? PA TO JE TAKO JEDNOSTAVNO. PA ZATO JER VJERUJEM U MOJEG I NAŠEG GOSPODINA, U NJEGOVO KRALJEVSTVO I VJEČNI ŽIVOT U NJEGOVOM KRALJEVSTVU. I U ČISTILIŠTE. JER BEZ NJEGA NE BIH MOGAO U BOŽJE KRALJEVSTVO. PREVIŠE SAM ČINIO I ČINIM GRIJEHA DA BIH SAMO TAKO DOŠAO U GOSPODINOVO KRALJEVSTVO. ALI, TO SVE PREPUŠTAM GOSPODINU I NJEGOVOM MILOSRĐU. NIŠTA BEZ NJEGA. NO, ON ME VOLI TAKVOG KAKAV JESAM, TAKVOG ME STVORIO, TAKVOG ME OBRATIO I NE SUMNJAM DA ĆE PRONAĆI NEŠTO SVOJEG MILOSRĐA I ZA MOJU GRJEŠNU DUŠU.


I, onda, čemu da se bojim smrti? JA POŠTUJEM SMRT, ALI SE JE NE BOJIM. SMRT JE BOŽJA VOLJA A JA BEZ POGOVORA PRIHVAĆAM BOŽJU VOLJU. I BEZGRANIČNO JU POŠTUJEM. Gospodin mi je dao život i dat će mi i smrt. Božja volja. I ČEMU DA SE ONDA BOJIM BOŽJE VOLJE ZA MENE KOJI ME STVORIO, KOJI ME LJUBI I KOJI ŽELI DA PONOVNO DOĐEM KOD NJEGA U NJEGOVO KRALJEVSTVO, DA TAMO VJEČNO ŽIVIM I VJEČNO GA SLAVIM I HVALIM.


I potpuno mi je sada jasno zašto su mnogi sveci jedva čekali da im se završi ovaj njihovih zemaljski život. DA BI BILI ZAJEDNO SA SVOJIM GOSPODINOM, SVOJIM STVORITELJEM. JER IM JE ON DAO SPOZNATI TU LJEPOTU NJIHOVOG ZA JEDNIČKOG ŽIVOTA U KRALJEVSTVU BOŽJEM. Fizički im nije ništa nedostajalo u ovom zemaljskom životu, ALI SU NJIHOVE DUŠE ŽUDJELE ZA ONIM KOJI IH JE STVORIO.


No, osjetio sam u smrtima nekih osoba koje su mi bile drage a koje su umrle u zadnje vrijeme, DA SU NJIHOVE SMRTI IMALE RAZNE PORUKE ZA MNOGE LJUDE U NJIHOVOJ OKOLINI. NEKAKO OSJEĆAM DA GOSPODIN HOĆE DA MI KOJI OSTAJEMO PREPOZNAMO, U ODLASKU SVAKE OSOBE IZ OVOG ZEMALJSKOG ŽIVOTA, NEKU PORUKU ZA SEBE.


SVIM TIM OSOBAMA DOŠAO JE KRAJ ONOG ŽIVOTNOG PUTA KOJEGA IM JE GOSPODIN NAMIJENIO DAVNO KADA IH JE STVARAO. I TO JE ONO ŠTO JE SAMO NJIHOVO. TE OSOBE UMIRU I IDU KOD GOSPODINA ''NA ISTINU''. No, svi mi drugi ostajemo. Životi onih koji odlaze, njihovo nošenje sa tim da moraju otići i, na kraju, i njihove smrti PREDSTAVLJAJU PORUKE ZA NAS KOJI OSTAJEMO. SA JEDNIM JEDINIM CILJEM. DA SE OBRATIMO, DA UČVRSTIMO SVOJU VJERU I DA SE SPASIMO. ZA VJEČNI ŽIVOT U BOŽJEM KRALJEVSTVU.


I znam da sam u pravu, NE SAMO RADI DUHA SVETOGA KOJI MI TE MISLI DADNE ZA SPOZNATI, nego i radi mojih suza koje sam u zadnje vrijem plakao na sprovodima.


Na onom sprovodu bez svećenika, BILE SU TO SUZE ŽALOSTI. I NA JOŠ NEKIM SPROVODIMA GDJE SU UMIRALE OSOBE KOJE NISU BAŠ BILE U VJERI.

ALI, NA DOSTA SPROVODA, KAKO GOD TO ČUDNO ZVUČI, PLAKAO SAM SUZE RADOSNICE. BIO SAM RADOSTAN JER SU POKOJNI BILI U VJERI A TIME I U MILOSTI BOŽJOJ. I SADA SU KONAČNO NJIHOVE DUŠE DOŠLE PRED ONOGA ZA KOJIM SU ŽUDJELE. I BILO IM JE PREKRASNO I NIČIM NISU ŽALILE ZA SVOJIM ZEMALJSKIM ŽIVOTOM. MOŽDA SU JEDINO BILE ŽALOSNE RADI MUKA NAS KOJI OSTAJEMO, RADI NAŠIH GRJEŠNIH ŽIVOTA. ALI, MOLIT ĆE SE ONI ZA NAS.


A MI, MI KOJI OSTAJEMO, JOŠ UVIJEK IMAMO SVE PRILIKE DA OVDJE NA ZEMLJI ZASLUŽIMO ŽIVOT U VJEČNOM KRALJEVSTVU. SVOJIM RADOM I PONAŠANJEM, SLUŽENJEM DRUGIMA I SVOJOM MOLITVOM. TO I JA ČINIM. I KAKO MI GOSPODIN UZME K SEBI NEKU DRAGU OSOBU ZA KOJU SE MOLIM JA ZA ČAS NAĐEM DRUGU I STAVIM JU U SVOJE MOLITVE. POŠALJE MI JU GOSPODIN. ON NAJBOLJE ZNA ČIJA JE DUŠA POTREBNA MOLITVE.


GOSPODINE, BUDI MILOSRDAN PREMA ONIMA KOJE SI MI POSLAO DA SE MOLIM ZA NJIH A POZVAO SI IH PRED SVOJE LICE. POŠALJI MI DRUGE U POTREBI I DAJ MI SNAGE I VJERE DA SE SVAKI DAN MOLIM ZA NJIH.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.