Početna Sadržaj Moj dnevnik ŠTO LJUBAV NIJE
ŠTO LJUBAV NIJE PDF Ispis

 

Petak ,22.07.2011.g.


Na početku svojeg obraćenja i rasta u vjeri nisam nikako mogao približiti tajnu Gospodinovog otkupljenja naših grijeha. Zašto se On, Bog, uopće udostojio spustiti k nama ljudima, zašto se dao mučiti i raspeti, zašto je umro za nas na križu? Jer da je netko od nas ljudi bio na Njegovom mjestu, nema šanse da bi to učinio za druge kroz muku kad bi mogao to na puno lakši i jednostavniji način, ako bi to uopće i učinio.


Dobro, shvatio sam da je Gospodin to sve učinio iz ljubavi prema nama, da nas spasi od vječne propasti kuda bi po svojim grijesima otišli. I da je htio da bude kao mi, kao čovjek, kako bi nam svima pokazao da nas voli, da želi biti kao mi, JEDAN OD NAS, BOGOČOVJEK.


To sam nekako i shvatio i prihvatio, I TO ONOG TRENUTKA KADA SAM POČEO SHVAĆATI ŠTO JE LJUBAV, LJUBAV KOJA SE DAJE, LJUBAV KOJA TRPI, LJUBAV KOJA SLUŽI, LJUBAV KOJA SE NE NADIMLJE I NE HVASTA, LJUBAV KOJA JE NEIZMJERNA I NESHVATLJIVA. No, daleko da mi je još to sve potpuno ''sjelo''. Previše je još u meni svega ŠTO LJUBAV NIJE.


I kaže BOŽJA RIJEČ da je Gospodin došao da svojom smrću i uskrsnućem POBIJEDI GRIJEH. DA SVE NAŠE GRIJEHE UZME NA SEBE. I DA MU SVAKI NAŠ NOVI GRIJEH IZAZIVA DODATNU BOL.


I to nisam mogao, NIJE MI BILO DANO, spoznati. DA NAŠI GRIJESI, NAS LJUDI KOJI SADA, U OVOM TRENUTKU ŽIVIMO, I DALJE ŽALOSTE I POGAĐAJU NAŠEG GOSPODINA. NAKON DVIJE TISUĆE GODINA OD NJEGOVE ZEMALJSKE SMRTI.


Pa si postavljam pitanje našeg spasenja u odnosu na spasenje židovskog naroda. ONI SU IZABRANI BOŽJI NAROD I ONI ĆE SE NA KRAJU OBRATITI I SPASITI. NE SVI ALI SE NEKI HOĆE JER ĆE ONDA KONAČNO SPOZNATI DA JE KRIST GOSPODIN, KOJEGA SU NJIHOVI PRECI RAZAPELI, STVARNI MESIJA, ONAJ KOJI JE IMAO DOĆI, NAŠ I NJIHOV SPASITELJ.

I sad, oni ga nisu spoznali i dalje čekaju drugoga. JEDNOSTAVNO ŽIVE U NEZNANJU I NEVJERI. Nekako mi ih je lakše shvatiti, i kako god mi naša kršćanska oholost govori da smo mi katolici kao iznad njih u vjeri, jer vjerujemo u Gospodina, tako mi nešto govori da smo zapravo mi daleko ispod Židova. JER ONI JOŠ UVIJEK ČEKAJU SVOGA SPASITELJA. I tako se ponašaju. Dok mi, kršćani, ZNAMO I VJERUJEMO, DA JE DOŠAO A PONAŠAMO SE KAO DA GA NIKADA NISMO SPOZNALI. GRIJEŠIMO I GRIJEŠIMO I OČEKUJEMO DA NAM SE SVE OPROSTI.


KOJA TO NEGDJE MORA BITI RAZINA DUHOVNOSTI NEGDJE U DUHOVNOM SVIJETU! NAŠI GRIJESI KOJE, SVAKI DAN ČINIMO, RANJAVAJU NEGDJE U TOM DUHOVNOM SVIJETU NAŠEG GOSPODINA ISUSA KRISTA KOJI NAS U SVOM DUHOVNOM BIĆU GLEDA S LJUBAVLJU, OČEKUJE DA SE PROMIJENIMO I OBRATIMO, DA NE GRIJEŠIMO KAKO BI NAS MOGAO POVESTI K SEBI U SVOJE KRALJEVSTVO.


I sad si ja zamišljam neke svoje grijehe. Moju srditost, oholost, lijenost, neumjerenost, licemjerje, laži i prostote, i puno drugih grijeha, raznih vrsta, malih i velikih. Kako kao meci lete negdje u duhovni svijet, kojega ne mogu spoznati, i kako pogađaju biće NAŠEG GOSPODINA ISUSA KRISTA. I KAKO ON ZBOG TOGA PATI. ALI, NE PATI ON RADI TOGA JER GA TO FIZIČKI BOLI ILI OŠTEĆUJE.


NE, JA MISLIM DA TI NAŠI GRIJESI POGAĐAJU NJEGOVU LJUBAV PREMA NAMA. LJUBAV KOJOM NAS JE STVORIO, LJUBAV KOJOM ĆE NAM OPROSTITI GRIJEHE I LJUBAV KOJOM NAM JE PRIPREMIO MJESTA U SVOJEM KRALJEVSTVU ZA VJEČNI ŽIVOT.


I sad, kada sam ovo napisao, još sam jedanput to pročitao i zamislio se na tim riječima. OSJEĆAM DA SU ONE ISTINITE U SVOJOJ SUŠTINI A JEDAN DIO MENE, ONAJ SVJETOVNI, NE MOŽE SE SAMO TAKO S TIM SLOŽITI I POMIRITI. SVE JE TO TOLIKO APSTRAKTNO, TOLIKO NEMATERIJALNO, TOLIKO NEDOKAZLJIVO PO NAŠIM LJUDSKIM POIMANJIMA. I ono, što me isto toliko muči kao i moja potpuna i čista vjera u čistom srcu, JE TO, KAKO SVE TO PRIBLIŽITI ONIMA KOJI SU DALEKO OD VJERE, KOJI NEMAJU VJERU ILI IM JE ONA SLABA.

Tu me strašno muči kako to sve približiti onima koji su daleko od vjere, koji su slabe vjere, ili još gore, koji su bez vjere.

Neki dan, na jednom redovitom sportskom druženju, upozorio sam jednog, inače dragog mladog čovjeka da ne psuje. Nekoliko puta je onako u ''žaru borbe'' opsovao Gospodina, pa sam ga ja, nakon treći ili četvrti puta, zamolio neka ne psuje. A on je odmah skočio da što, da ja ne psujem a on psuje, i što sad. A ja sam mu rekao, pokušao sam doprijeti do njegove psihe, do njegovog srca, da nije sve samo u tom psovanju Gospodina nego i u tome da je on inače dobar čovjek ali kad psuje da to onda ne izgleda lijepo sa strane, itd., pokušao sam sa nekoliko biranih riječi, ZA KOJE SAM SE NADAO DA BI IH ON MOGAO ČUTI I RAZUMJETI, da mu ukažem na loše posljedice psovanja Boga. Tu sam odmah stao s pričom jer sam vidio da me onakav zajapuren od trčanja ne razumije i ne može shvatiti. Ali sam mu ponovno, nakon završetka sportskog susreta, prišao, zagrlio ga oko vrata i rekao kako znam da voli svoju djecu i želim im dobro ali da psovanjem će samo privući zlo. I da mi je to žao jer je inače korektan i pošten čovjek. A on kaže da sada tu nema djece. I vidio sam mu u pogledu da me ne razumije, da me zapravo sluša samo zato jer me poštuje kao starijeg i iskusnijeg čovjeka. Ali inače, da je netko drugi u pitanju, glatko bi mu odbrusio. No, nekako sam u nekim njegovim riječima osjetio ''malu iskru kajanja''. I to mi je bilo drago, možda još uvijek nije izgubljen po tom pitanju.


Ali, to je upravo primjer čovjeka kojemu jednostavno ne znam kako pristupiti, što mu reći ili pokazati, DA SHVATI ŠTO JE TO LJUBAV BOŽJA, VJEČNI ŽIVOT U KRALJEVSTVU BOŽJEM, DUHOVNI SVIJET GDJE SE BORE DOBRO I ZLO, GRIJESI KOJI RANJAVAJU ONOGA KOJI ĆE NAS ODVESTI U KRALJEVSTVO VJEČNOGA ŽIVOTA, ITD.


KAKO TO SHVATITI U OVOM NAŠEM SVAKIDAŠNJEM ŽIVOTU PUNOM BORBE I TRKE ZA MATERIJALNIM STVARIMA I OPSTANKOM U OVOZEMALJSKOM ŽIVOTU, PUNOM GRIJEHA I MEĐUSOBNIH UNIŠTAVANJA ČOVJEKA OD ČOVJEKA, I NA DUHOVNOM I FIZIČKOM PLANU.


KOLIKO SAMO POVRJEĐUJEMO JEDNI DRUGE. ONI NAJBLIŽI MEĐUSOBNO. MUŽ ŽENU, ŽENA MUŽA. RODITELJI DJECU, DJECA RODITELJE. BRAT BRATA, SESTRA SESTRU. SUSJED SUSJEDA, PRIJATELJ PRIJATELJA. PA SVE DO TOGA DA BIJELI POVRJEĐUJE CRNOGA, BOGATI SIROMAŠNOGA, NAROD DRUGI NAROD.


I reći će netko da se tu ne da ništa napraviti. Da sam čovjek ne može baš ništa, da je slab. Da to moraju neki predsjednici, vlade, države i drugi veliki i jaki. Da, možda. GOSPODIN TO ZNA.


Ali, ono što sam siguran, što sam u svojem obraćenju i zadnjim godinama života jako dobro spoznao, DA MI, SVAKI OD NAS TAMO GDJE ŽIVI, MOŽEMO PUNO TOGA UČINITI. U ODNOSU PREMA SUPRUŽNIKU, DJECI, RODITELJIMA, RODBINI I PRIJATELJIMA, SUSJEDIMA I ONIMA S KOJIMA RADIMO.


SAMO SE UPITAJMO, ONAKO SAMI SEBE, SAMOZATAJNO I ISKRENO, DA LI SMO STVARNO PREMA NJIMA, U NAŠIM MEĐUSOBNIM ODNOSIMA, UČINILI SVE ŠTO SMO MOGLI DA IH NE POVRIJEDIMO, DA IM NE LAŽEMO, DA IH NE RASRDIMO I LJUTIMO SE NA NJIH, DA IM NE OPROSTIMO ILI NE DOZVOLIMO DA ONI NAMA OPROSTE. DA LI SU NAM BILE VAŽNIJE NEKE MATERIJALNE STVARI VIŠE OD LIJEPE RIJEČI, RADOSNOG POGLEDA, SRDAČNOG ZAHVALJIVANJA.


I SVOJEG ČISTOG SRCA I ISPUNJENE DUŠE DA SMO UČINILI ONAKO KAKO BI TO UČINIO GOSPODIN U SVOJOJ LJUBAVI PREMA NAMA.


MOLIM TE GOSPODINE DAJ NAM SVAKOME SPOZNATI ŠTO JE TO LJUBAV I KOLIKO JE ONA RANJIVA. OJAČAJ NAS SVOJOM NEIZRECIVO ČISTOM LJUBAVLJU, SVOJIM SVETIM DUHOM, DA I MI NAUČIMO LJUBITI I TEBE I SVE OKO SEBE ČISTOM I BESPOVRATNOM LJUBAVLJU.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.