Ponedjeljak, 04.11.2013.g.

U zadnje vrijeme sam počeo primjećivati više primjera, više dragih ljudi s

kojima sam u kontaktu, koji imaju nekih zdravstvenih problema kojima

medicina ne može način uzrok.

Neki su mi to priznali pa mi u tome nije bilo ništa čudno. Čak su mi neki

o tome pisali. A neki su mi to i rekli, s kojima se često družim, ali opet

tome nisam pridavao neku veću pažnju.

Mada sam imao neko svoje mišljenje o tome. Svoje, u sebi, jer teško je to

mišljenje reći tim ljudima, od kojih neki baš i nisu u vjeri a povezano je

baš s vjerom.

A čak je to mišljenje teško reći i ljudima oko mene koji su u vjeri, idu na

mise, mole se, praktični su vjernici.

ZA  TO  TREBA  IMATI  I  ČISTO  SRCE,  I  ŽIVOT  U  VJERI.

Ali, u zadnjih mjesec dana previše je osoba Gospodin, kroz spoznaje koje

mi je dao o razlozima njihovih bolesti, poslao na moj životni put a da bi

to bilo slučajno.

U  ZADNJE  VRIJEME  PREVIŠE  ČESTO  ČUJEM  DA  SE  NETKO

OSJEĆA  ZDRAVSTVENO  LOŠE  ALI  DA  LIJEČNICI  NE  MOGU

OTKRITI  TOČAN  RAZLOG  TOG  NJEGOVOG  STANJA.  I   DA  SU

ZBOG  TOGA  U  STRAHOVIMA,   DEPRESIJI,  NERVOZI  I  SLIČNO.

I neke osobe su mi se javile s tim svojim tegobama, kušnjama. I

odgovorio sam ih onako kako sam u sebi osjećao, što sam spoznao u

mislima i srcu za njih, kada sam se za njih molio  ili  njih  i  njihove

kušnje  prikazivao  Gospodinu na misi.

No, u zadnjih tjedan dana se često sjetim dviju osoba koje su mi drage,

družim se s njima, a imaju zdravstvenih tegoba kojima se baš i ne može

naći neki zdravstveni razlog.

I to djeluje na njih i njihovu psihu, razdražljivi su, brzo se razljute,

nervozni su. I na žalost, to prenašaju i na svoje obitelji. I na druge drage

ljude oko sebe.

Teško im je shvatiti što se s njima događa, pogotovo što ni liječnici ne

mogu točno odrediti što im je. To ih deprimira.

Osjećaju se loše a ne znaju zašto.

I tako iz dana u dan.

I kako sam se, igrom slučaja, ali ja znam da to Gospodin vodi iz nekog

Njemu znanog razloga, u zadnje vrijeme susreo i sa članovima obitelji tih

dragih ljudi, koji su mi na moj upit, kao, kako su te osobe, davali

odgovore da imaju probleme sa zdravljem, pa su deprimirani, pa hodaju

oko doktora koji ne mogu baš ustanoviti što im je, pa su često nervozni i

sl., dakle, sve me to ponukalo da malo bolje razmislim o svemu.

Jer, kako ništa nije slučajno sa Gospodinom, kako mi je dao određene

spoznaje koji su razlozi tog stanja tih dragih osoba, zaključio sam da

nešto moram učiniti.

ALI  KAKO!?  Tu dolazi do problema…

Jer, jedna od tih osoba, koja nije baš u vjeri, ne ide na mise, dosta psuje,

nije se sigurno ispovijedala godinama, je u zadnjih nekoliko godina, radi

nekih svojih tadašnjih zdravstvenih tegoba,  IŠLA  RADI  TOGA  VIŠE

PUTA  NA  TRETMANE  KOD  RAZNIH  BIOENERGETIČARA.

I  SIGURAN  SAM,  POTPUNO  SIGURAN,  DA  JE  SADAŠNJE

NJEZINO  STANJE  POSLJEDICA  UPRAVO  TIH  ODLAZAKA  KOD

BIOENERGETIČARA.

U tim tretmanima bilo joj je u prvim trenucima bolje, imala je ta draga

osoba osjećaj da joj je puno bolje. No, s vremenom se ponovno sve

vratilo na staro.

Ili, još gore, izbilo je puno gore na sasvim drugom mjestu, gdje je

organizam bio nešto slabiji.

Ali nije problem samo u bolesti. Tu dolazi još i nešto gore.

TU  DOLAZE  STRAHOVI,  DEPRESIJE,  NESANICE,  BEZRAZLOŽNE

PROMJENE  RASPOLAŽENJA…

A usput, kod same bolesti ne može se točno otkriti uzrok. I normalno, ne

može se onda odrediti adekvatno liječenje.

I  KAKO  DA  JA  SADA  DOĐEM  TOJ  DRAGOJ  OSOBI  I  DA

JOJ  KAŽEM  DA  JE  NJEZINO  LOŠE  ZDRAVSTVENO  STANJE

POSLJEDICA  ODLASKA  NA  ONE  SILNE  TRETMANE  KOD

BIOENERGETIČARA.

I  DA,  AKO  SE  HOĆE  IZLIJEČITI  I  OSLOBODITI  SVEGA,  DA

MORA  IĆI  NA  ŽIVOTNU  ISPOVIJED,  GDJE  ĆE  SVEĆENIKU

UPRAVO  TO  REĆI  KAO  NEŠTO  POSEBNO,  POSEBAN  GRIJEH,

RADI  KOJEG  ĆE  SVEĆENIK  NAD  NJOM  IZMOLITI  MOLITVE

OSLOBOĐENJA  ILI  KAKO  ĆE  VEĆ  OSJETITI  DA TREBA.

I  DA  MORA  PRESTATI  PSOVATI,  JER  PSUJUĆI  SVOG

STVORITELJA,  NEGIRAJUĆI  GA  NA  TAJ  NAČIN,  TIME

UPRAVO  PRIZIVA  ZLO  NA  SEBE  I  SVOJU  OBITELJ  I  DAJE

ZLOME  I  NJEGOVIM  ZLIM  DUHOVIMA  PUNO  MJESTA  DA

DJELUJE  KAKO  KOD  NJE  TAKO  I  KOD  ČLANOVA  NJEZINE

OBITELJI.

I  DA  MORA  IĆI  ČEŠĆE  NA  MISE  I  ISPOVIJEDI,  JER  ĆE

''PADATI''  U  GRIJESIMA.

I  DA  MORA  VIŠE  MOLITI  KAKO  BI  JOJ  GOSPODIN

PODARIO  MIR  U  SRCE  I  U  NJEZINU OBITELJ.

KAKO  TO  REĆI  NEKOME  TKO  SE  DVADESET  I  VIŠE

GODINA  NIJE  ISPOVIJEDIO  I   PRIČESTIO!?

A moram,  moram  …  Osjećam  da  moram  nešto  učiniti.  Draga  mi

je  ta  osoba.

OSTAJE  MI  SAMO,  KAKO  SAM  VEĆ  ODLUČIO,  DA  SE  POMOLIM

DUHU  SVETOME  DA  ME  VODI,  JER  VIDIM  DA  JE  GOSPODINOVA

VOLJA  DA  TU  NEŠTO  UČINIM,  DA  PREPOZNAM  MJESTO  I

PRILIKU  KADA  ĆEMO  TA  OSOBA  I  JA  BITI  SAMI  I  DA  JOJ

KAŽEM  ŠTO  ĆU  VEĆ  OSJETITI.

A ne mogu baš ništa zeznuti. Jer bit će sve gore i gore a ja ću se pitati

zašto nisam ništa pokušao a dobio sam spoznaje o tome što se događa.

A i tako dalje nije moje. Moje je da kažem što sam spoznao, a ta osoba

će i tako dalje sama odlučiti.

Ako će htjeti više razgovarati, ja ću joj biti uvijek na raspolaganju. Ako

ne, Gospodinov mir će biti sa mnom, ja sam izvršio NJEGOVU  SVETU

VOLJU.

A isto je, ili slično, i sa jednom drugom dragom osobom.

No, ipak malo drugačije. Ta osoba ide ponekad u crkvu na nedjeljne

mise. I traži ''ono nešto'' već nekoliko godina, i razgovarala je sa mnom

prije 2-3 godine o mojem obraćenju.

I mislio sam da će i ta draga osoba krenuti putem obraćenja i

učvršćivanja vjere. I bio sam onda nekako radostan da sam joj u tome

pomogao.

No, onda me je jednostavno ''presjekla''  jedan dan kada mi je u

telefonskom razgovoru onako radosno i uzbuđeno govorila kako se

uključila  U  VJEŽBANJE  JOGE,  U  NAČINE  MEDITACIJE,  VJEŽBI.

I  IŠLA  JE  I  U  ZAGREB.  I  NEKUD  U  NEKU  STRANU  ZEMLJU.

A ništa, mislio sam si, možda je to njezin put. Prvo joga, pa će onda

shvatiti, a ja sam joj to i poslije još jedanput rekao, da u toj jogi,

vježbanju i meditiranju, neće pronaći ono što traži,  ISPUNJENJE,  I

RADOST  I  MIR.

I da će me tada potražiti.

Ali, nije me do danas potražila…

A nedavno sam od člana njezine uže obitelji saznao da već godinu dana

ne mogu doktori pronaći razloga nekoj njezinoj bolesti koja ju muči,

nema terapija a nju boli. A najgore je to što ne zna što joj je.

Pa joj ''po glavi'' lete misli o strahu od smrti, depresija, razdražljivost  …

SVI  ONI  ''DAROVI''  ZLOGA  KOJIMA  ON  OBASIPLJE  ONE  KOJI

ODABERU  NEKE  PUTEVE  NA  KOJIMA  VREBA  ON  I  NJEGOVI.

I ništa, zadnjih nekoliko dana razmišljam što i kako trebam ja u svemu

tome činiti.

ŠTO  JE  GOSPODINOVA  VOLJA  ZA  MENE  U  OVIM  NJIHOVIM

KUŠNJAMA  …

I nije to baš tako lako.

Nije to meni problem. Borit ću se  SA  ŠTITOM  ISTINE  I  VJERE  PRED

SOBOM.

No, u pitanju su dragi ljudi. Tanka je nit kojom oni sada hodaju.

I  TANKA  JE  SLAMKA  ZA  KOJU  SE  MORAJU  UHVATITI.

I zato me je nekako jako dirnula pričesna pjesma na nedjeljnoj misi.

U njoj sam prepoznao KAKAV  SAM  BIO  JA  PRIJE  PET  GODINA  I

KAKO  ME  GOSPODIN  SPASIO.

''…DUŠA MI BJEŠE SVA, OKOVOM SPUTANA,

KORAK MOJ POSTA UMORAN I BESCILJAN…''

Takve su sada i te drage osobe.  Za njih moram često pjevati riječi ove

prekrasne pjesme, da mi to bude  MOLITVA  KOJU  ĆU  ZA  NJIH

MOLITI.  I  NJIH  NAUČITI…

BOG JE MOJ SPASITELJ

''BOG JE MOJ SPASITELJ, NJEMU SE UTJEČEM,

U RUKU NJEGOVU JA SVOJU POLAŽEM.

PUŠTAM DA VODI ME, U VJERI SLIJEDIM GA,

OD SMRTI VJEČNE ON MI DUŠU IZBAVLJA!

DOVIJEKA HVALIT ĆU GA!

BOG JE RAZBIO MOJ STRAH

I SVJETLOM ODAGNAO MOJ MRAK!

DOVIJEKA HVALIT ĆU GA, DA, DOVIJEKA,

DA DOVIJEKA, DOVIJEKA HVALIT ĆU GA!

DUŠA MI BJEŠE SVA, OKOVOM SPUTANA,

KORAK MOJ POSTA UMORAN I BESCILJAN.

AL' BOG ME POGLEDA, BLAG I MILOSRDAN,

MILOŠĆU SVOJOM NOV MI ŽIVOT DAROVA!

DOVIJEKA HVALIT ĆU GA!

BOG JE RAZBIO MOJ STRAH

I SVJETLOM ODAGNAO MOJ MRAK!

DOVIJEKA HVALIT ĆU GA, DA, DOVIJEKA,

DA DOVIJEKA, DOVIJEKA HVALIT ĆU GA!''

PREMILI   MOJ  GOSPODINE,  POŠALJI  MI

SVOJEG  DUHA  SVETOGA  DA  ME  VODI  U

SVEMU  TOME!

PONIZNO  TE  MOLIM  ZA  MILOST  DA

MOGU  PREPOZNATI  ŠTO  MI  JE  ČINITI,

PREDRAGI  MOJ  GOSPODINE!

SMILUJ  SE  TI  DRAGIM  OSOBAMA ,

GRIJEŠNICIMA  ZA  KOJE  SI  TI  UMRO

NA  KRIŽU,  PO  LJUBAVI  I  MILOSRĐU

SVOJEM  BESKRAJNOM!

SVET  I  PRESVET  TROJEDINI  BOŽE,  OČE,

SINE  I  DUŠE  SVETI.

ČAŠĆEN  I  HVALJEN  U  SVE  VIJEKE  VJEKOVA.

PRESVETA  DJEVICE  MOLI  ZA  NJIHOVO

OBRAĆENJE!

ČAST  I  SLAVA  PRESVETA  DJEVICE,  I

CIJELOM  DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI  I

POŠTUJE  BOŽJU  VOLJU.