Petak, 06.12.2013.g.

Danas ujutro na misi zornici čuli smo od našeg dragog kapelana dvije

istinite priče o dva čovjeka. Koji su svojim životom proslavili Gospodina.

Prva priča je bila o autoru one prekrasne duhovne pjesme ''MILOST''.

Na početku svoje kratke propovijedi, dragi nam je kapelan ispričao da je

riječi te pjesme napisao neki čovjek negdje sredinom 18. stoljeća.

Taj čovjek je za svoj posao odabrao zarobljavanje i prevoženje robova iz

Afrike u Ameriku. Jedan vrlo prljav i čovjeka nedostojan posao. No tako

je to bilo u ona vremena.

I tako, vozeći jednom uhvaćene crnce u Ameriku, da tamo budu robovi,

njegov brod doživio je veliku oluju na moru. Ona je bila tako jaka da je

prijetila da će svakog trenutka potopi brod i sve što je bilo na njemu.

Taj čovjek, vlasnik broda, stojeći za kormilom i pokušavajući ga provesti

kroz oluju,  vidjeći koja im pogibao prijeti, sjetio se  GOSPODINA  BOGA

i povikao:  ''GOSPODINE,  SMILUJ  NAM  SE!''

KOLIKO  SAMO  VJERE  U  TIM  RIJEČIMA!

I oluja se malo pomalo stišala i svi su se spasili. I poslije, u svojoj

brodskoj kabini, on je shvatio da je počelo njegovo obraćenje,  jer  je

počeo  vjerovati  DA  GOSPODIN  BOG  STVARNO  POSTOJI  I  DA  IH

JE  ON  PROVEO  SIGURNO  KROZ  OLUJU.

I tako je počelo obraćenje tog čovjeka. Nakon nekog vremena, prestao se

baviti s tim poslom prevoženja robova i otišao u Englesku gdje je postao

gorljivi protivnik robovlasništva.

Isto tako,  VOĐEN  MILOŠĆU  BOŽJOM,  postao je i svećenik, svjedočeći

za  ONOG  KOJI  GA  JE  SPASIO.

Pred kraj života je i oslijepio no, tada je spoznao, ljepotu onih prekrasnih

riječi:  ''BIJAH  SLIJEP  A  SADA  VIDIM''  gdje je svjedočio da nekad kad

je imao fizički vid, zapravo nije ništa vidio što se  događa u njegovom

životu i u životima drugih oko njega. A sada, kada je izgubio fizički vid,

dobio je ona duhovni kojim je mogao spoznati bogatstvo duhovnog

svijeta koji nas okružuje.

Cijeli njegov život, životi mnogih od nas, mogu biti opisani ovom

pjesmom za koju se smatra da je riječi on napisao a za samo melodiju se

ne zna tko ju je komponirao.

Pjesma kojom je slavio  GOSPODINA  BOGA,  i  kojom danas i mi to

činimo:

MILOST

John Newton, Virginia Harmony

Milost koja sve vodi nas,

daje snagu i mir.

Oživjela je život moj,

bijah slijep, a sad vidim.

Vrijeme teče, prolazi sve,

milost nam Bože daj,

da živeći ne umremo,

da svjetlo budeš nama.

Sve pjesme naše za Te su

i molitve naše,

spasi, o Oče, narod svoj,

nek’ milost vodi nas!

ALELUJA,  ALELUJA,  ALELUJA,

ALELUJA,

ALELUJA,  ALELUJA,  ALELUJA,

ALELUJA.

Prekrasna pjesma čije su me riječi i melodija mnogo puta dirnule i

rasplakale.

A sada vidim i zašto, po tome kako je nastala ova pjesma.

Drugi dragi čovjek o kojem je jutros pričao naš dragi kapelan, bio je

biskup  SVETI  NIKOLA,  čiji se blagdan danas slavi.

I rekao je da je on bio biskup u jednom gradu. A u tom gradu, živio je

jedan čovjek, koji je najprije bio bogat, radio na kraljevskom dvoru, a

onda ostao bez posla i postao siromašan.

U tom svojem jadu, još je bio jadniji jer je imao tri prekrasne kćeri, koje

nije mogao udati jer nije imao novaca.

I tako, u toj neimaštini, on se počeo koristiti sa ljepotom svojih kćeri kako

bi došao do nekog prihoda.

SVE  JE  TO  PRATIO,  KAO  DOBAR  PASTIR  STADA  KOJEG  MU   JE

GOSPODIN  DAO,  I  BISKUP  NIKOLA.

I vidjeći patnje te obitelji, odlučio im je pomoći u skrovitosti. Pa se jedne

noći došuljao do njihove kuće i kroz prozor im ubacio jednu malu vrećicu

zlatnika.

Drugo jutro taj čovjek je pronašao na podu vrećicu zlatnika. I nije nikako

mogao dokučiti od kuda oni tu.

No, odlučio je da će s tim novcima oženiti jednu od svojih kćeri. Tako je i

učinio.

Onda je opet jedne noći, biskup Nikola ubacio i drugu vrećicu zlatnika

kroz prozor u sobu.

I taj čovjek opet nije mogao saznati od koga su ti zlatnici ali je odmah

odlučio da će s tim novcima udati i drugu kćer.

Poslije udaje i druge kćeri, taj čovjek je odlučio da će sada stražariti u

sobi jer se nadao da će taj dobročinitelj i treći puta mu pomoći pa je htio

saznati tko je on kako bi mu zahvalio.

I naravno,  SVETI  BISKUP  NIKOLA, jednu večer je donio i treću vrećicu

zlatnika i tada ga je prepoznao taj čovjek.

DA  JE  NJIHOV  DOBROČINITELJ  NJIHOV  BISKUP  NIKOLA.

I brzo se tim krajem, i šire, raširila ta prekrasna priča o dobročinstvu,

samozatajnom  i poniznom.

I svi su slavili  BISKUPA  NIKOLU.  I  KOJI  JE  KASNIJE  PROGLAŠEN  I

SVETIM.

A  KROZ  SVE  TO  SE  NEMJERLJIVOM  SLAVOM  PROSLAVIO  U

GOSPODIN  BOG  NA  NEBESIMA.

I rekao je naš dragi kapelan na kraju svoje

propovijedi da neka i mi slijedimo primjer

SVETOG  NIKOLE  BISKUPA,  NEKA

IMAMO  DUHOVNE  OČI  DA  PREPOZNAMO

MEĐU  NAMA  ONE  KOJIMA  JE

STVARNO  POTREBNA  POMOĆ.

A  JA  BIH  JOŠ  SAMO  DODAO  DA  SVE

NASTOJIMO  UČINITI  UZ  ČIM  MANJE

FANFARA  I  SAMOHVALE  NEGO  ONAKO

KAKO  JE  TO  UČINIO  SVETI  NIKOLA.

U  VELIKOJ  LJUBAVI  PREMA  ONOM

KOME  ĆEMO  POMOĆI,  PONIZNO  I  PO

MOGUĆNOSTI  SAMOZATAJNO.

JER  SVET  JE  I  PRESVET  GOSPODIN  NAŠ

BOG.

SVETO  JE  IME  NJEGOVO.

I  BESKRAJNA  JE  NJEGOVA  MILOST  ZA  NAS

LJUDE.

SVET  I  PRESVET  MOJ  LJUBLJENI  BOŽE,

OČE,  SINE  I  DUŠE  SVETI.

SVET  I  PRESVET.