
Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
| Fra ZVJEZDAN LINIĆ ... |
|
|
|
Nedjelja, 08.12.2013.g.
OVAJ ČLANAK JE MOJ OPROŠTAJ SA JEDNIM DRAGIM SVEĆENIKOM KOJI MI JE DAVAO ŽIVOGA GOSPODINA ISUSA KRISTA KADA GOD SAM TREBAO... I ZATO MI NEMOJTE ZAMJERITI NA NJEGOVOJ DULJINI I PONAVLJANJIMA NEKIH TEKSTOVA.
MOJ OPROŠTAJ S BOŽJIM ČOVJEKOM …
Fra ZVJEZDAN LINIĆ…
Plačem pred ekranom laptopa. Jer sam upravo pročitao svoje pismo dragom fra Zvjezdanu koje sam mu prije četiri godine poslao iz zatvora. Moj prvi kontakt s dragi fratrom. Naravno, nisu to suze tuge i žalosti. Ne, to su suze radosti koje mi teku nakon što sam pročitao svoje pismo koje sam prije četiri godine iz zatvora uputio dragom fra Zvjezdanu. Nisam ga do tada nikada sreo niti bio na njegovim duhovnim obnovama. Ali sam čuo za njegove duhovne obnove u Taboru. Jer je moja supruga tamo išla i još neki ljudi koje sam znao. I svi su pričali o prekrasnim duhovnim milostima koje su tamo doživjeli. I tako, kada sam u zatvoru osjetio kolika je potreba nas zatvorenika za ŽIVIM GOSPODINOM, a tako smo malo toga imali mogućnosti primiti, je sam se raspisao svim svećenicima, karizmaticima, za koje sam čuo s molbom da nam dođu u zatvor održati mise i duhovne obnove. Nisam ja tada znao za crkvenu hijerarhiju i kako to ide.
NOSILA ME SAMO ŽELJA I POTREBA ZA ŽIVIM
GOSPODINOM ISUSOM.
I tako sam ja dragom fra Zvjezdanu napisao ovo svoje pismo, početak jednog prekrasnog duhovnog druženja.
Evo teksta pisma:
''Popovača, 23. 12. 2009.g. Gospodine Liniću, ovo pismo Vam pišem ja, Ivan Hudoletnjak, koji se nalazim na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 godine ovdje u Kaznionici Lipovica-Popovača. Osuđen sam za kazneno djelo primanja mita, koje sam i počinio. Iz zatvora bi trebao izaći 27.08.2010.g, a možda me i puste na uvjetnu slobodu negdje početkom srpnja iduće godine. Vjernik sam, u fazi obraćenja. Uz ovo pismo šaljem Vam i nekoliko svojih tekstova koje sam napisao ovdje u zatvoru. Ako ih pročitate, tada ćete me i bolje upoznati. Razlog zašto Vam pišem ovo pismo je jedna velika molba da nam, ako ikako budete mogli naći vremena, iduće godine dođete u posjetu i održite nama zatvorenicima, koji će htjeti prisustvovati, jednu misu i duhovnu obnovu. Koju i kakvu Vi ćete sigurno znati. Ja sam Vam veliki grješnik pa sam između ostalog i radi dijela svojih grijeha u zatvoru. Kao što ćete pročitati u priloženom tekstu ''MOJ ŽIVOT S GOSPODINOM'' na putu sam obraćenja od prije cca. godinu dana. Kada sam došao u Zatvor Zagreb u Remetincu, gdje svi mi osuđenici dođemo na početku izdržavanja kazne, 21. o9. 2009.g., mislio sam da idem na mjesto gdje vlada zlo i da ću ga jako osjetiti s obzirom da se na tom mjestu nalaze društveni otpadnici, ljudi koji su činili i možda još čine zlo. Međutim, kako sam i rekao tadašnjem psihologu, nisam to tako osjetio. Bar ne u onoj jačini u kojoj sam to očekivao. Ne, puno jače sam osjetio da je taj zatvor pun izgubljenih, zbunjenih duša, koje, da je netko bio s njima u danom trenutku njihovog života, ne bi nikada završile u zatvoru. Nakon 25 dana premješten sam na daljnje izdržavanje kazne ovdje u Lipovicu-Popovača. I tu je isto tako. Više sam se zbližio sa nekim zatvorenicima i osjetio skoro u svakome od njih neku zbunjenost, nedorečenost, kao da nešto traže. Neki znak za neki novi put dalje u životu. Neki su čitali i Bibliju. Tražili su nešto. Pa su prestali. Mnogi od njih nisu doživjeli puno lijepih stvari u životu jer kada im nešto daš bez da tražiš protuuslugu oni su zbunjeni jer im se to u životu nije događalo. Mnogi su rasli bez oca ili majke. Neki uopće nisu vjernici ali isto nešto traže. Ili da se izvuku iz zla ili da spriječe da ih zlo totalno preuzme. I začudo, mnogi od njih su mi kroz razgovore pokazali da čak i znaju što i kako dalje ali nisu sigurni da li će moći i da li će imati snage. Tek sada kada sam došao u zatvor vidim koliko mi zatvorenici tražimo Gospodina, na ovaj ili onaj način a koliko malo nam je to omogućeno. Jedna od najvećih patnji i boli koje mogu snaći običnog čovjeka je da za svojeg života završi u zatvoru. A zna se da čovjek u svojim najvećim patnjama i bolima traži Gospodina. Svatko kako zna. Mnogi od nas to nose u sebi, u svojim srcima, da se ne vidi izvana. Jer u zatvorskim uvjetima priznati da si slab je sramota i mnogi nemaju snage za to. Ali u njihovim srcima tinja žar za koji mnogi od nas nemaju snage da ga pretvore u plamen pokajanja i obraćenja prema Gospodinu. Pa i prema sebi i svojim bližnjima jer otud se počinje i tako hoće Gospodin. Moja je žena neki dan bila na duhovnoj obnovi kod Vas u Samoboru. I kada izađem iz zatvora i ona i ja doći ćemo zajedno, na tri dana, da se duhovno obnovimo. Tako da ova molba nije toliko zbog mene. Ja se osjećam punim snage i želim sa svima to podijeliti. Ali drugi ne. U tjelesnim djelima milosrđa piše ''… UTAMNIČENIKA POHODITI'', kao što piše i u mnogo litanija i molitvi. Znam, kada bi došli, da bi snagom Svetog Duha koja Vam je dana, sigurno upalili plamen pokajanja i obraćenja u barem jednom zatvoreničkom srcu. I da znate, ZNAM DA ĆETE DOĆI. Jer ovu moju molbu ja ne bih nikad sam napisao, za 40 minuta. Sve je to po Duhu Svetom koji me nadahnuo i po kojem, konačno, ispravno i pošteno koristim darove koje mi je Gospodin preko Njega poslao. Blagoslovio Vas Bog, koji je Otac, Sin i Duh Sveti. Blagoslovljen Vam Božić i sretna Nova godina. ČEKAMO VAS. Ivan Hudoletnjak''
Nije dragi fra Zvjezdan tada došao. Crkvena hijerarhija. Ali znam da se molio za mene i sve nas zatvorenike. Po izlasku iz zatvora nastavio sam tražiti ŽIVOG GOSPODINA ISUSA. I čujem negdje da se u Zagrebu, u dvorani Doma sportova održava velika duhovna obnova koju će voditi fra Zvjezdan Linić. Tri dana. Supruga nije bila zainteresirana da ide jer je već bila nekoliko puta na duhovnim obnovama u Taboru a ja se nekako sam nisam mogao odlučiti da ide svaki dan od petka do nedjelje, nego sam odlučio da ću otići u nedjelju i odmah obaviti i prisustvovanje nedjeljnoj misi. I tamo sam prvi put doživio onaj prekrasni osjećaj DUHOVNOG ZAJEDNIŠTVA nas vjernika, koji je stvarao GOSPODIN BOG SVOJIM DUHOM SVETIM preko svoga sluge fra ZVJEZDANA LINIĆA. I tada sam odlučio da ću svakako, prvom prilikom otići u Tabor na trodnevnu duhovnu obnovu, da u potpunosti doživim tu PRISUTNOST ŽIVOGA GOSPODINA ISUSA KRISTA MEĐU NAMA. I dogodilo se to u veljači 2011.g. I o prekrasnim iskustvima s tog seminara napisao par članaka i poslao ih DRAGIM ''TABORČANIMA'' I fra ZVJEZDANU.
EVO TOG MOJEG E-MAILA SA ČLANCIMA:
''POZDRAV I BLAGOSLOV DRAGI ''TABORČANI''.
PROTEKLI VIKEND BIO SAM KOD VAS NA SEMINARU DUHOVNE OBNOVE I, NARAVNO, PONIO SA SOBOM DOMA PREKRASNA SJEĆANJA.
NEKE OD NJIH SAM I ZAPISAO I STAVIO NA SVOJU INTERNETSKU STRANICU www.duhovnidnevnik.net. EVO ŠALJE IH I VAMA, MOŽDA VAM OVA MOJA SVJEDOČENJA MOGU U NEČEMU POSLUŽITI.
AKO IMATE KAKVIH PRIMJEDBI SLOBODNO MI IH NAPIŠITE I JA ĆU IH UVAŽITI I ISPRAVITI MOJ TEKST.
POZDRAV I BLAGOSLOV. IVAN
… i članci …
PRVI ČLANAK
Ponedjeljak, 28.02.2011.g.
Ovih dana bio sam na duhovnoj obnovi u Samoboru, u poznatom franjevačkom samostanu Tabor, kod najpriznatijeg našeg karizmatika PATERA ZVJEZDANA LINIĆA. Tamo sam išao iz dva razloga. Prvo radi toga što sam htio vidjeti i doživjeti jednu duhovnu obnovu od nekoliko dana gdje si od jutra do večeri u stalnom kontaktu s vjerom i duhovnošću preko predavanja, molitve, pjesme i druženja s drugim ljudima u potrebi. Drugi razlog je bio što sam došao zajedno s jednim svojim prijateljem koji vodi veliku borbu s porokom alkohola i njegovim zlim duhom i koji je na putu i svojeg duhovnog obraćenja. Htio sam biti tamo sva četiri dana no, vođen drugim putem koji je Gospodin imao za mene, ja sam bio tri dana, od četvrtka do subote, a moj prijatelj je bio sva četiri, od četvrtka popodne do nedjelje poslije ručka. ON SE ODUŠEVIO I PREPORODIO.
Dolazeći tamo, nisam imao nikakvih posebnih očekivanja jer nisam imao nikakvu posebnu potrebu. Želio sam to vidjeti i doživjeti da bih mogao, ako će biti lijepo i korisno, to svjedočiti i predložiti drugima. I sada, kada je sve prošlo mogu o tome svjedočiti. Onako kako mi dolaze misli.
TABOR JE SVAKAKO MJESTO SUSRETA S GOSPODINOM ISUSOM, jer ako Ga tražite tamo će te Ga naći.
TABOR JE MJESTO DUHOVNE PJESME, jer se toliko nisam napjevao u zadnjih godinu dana nego tamo jedan dan.
TABOR JE MJESTO DUHOVNE RADOSTI, jer su svi ljudi u nekoj radosti, i oni kojima je teško i onima kojima je nešto lakše u životu.
TABOR JE SVAKAKO MJESTO SLAVLJENJA GOSPODINA, i kroz propovjedi, i kroz molitvu, i kroz pjesmu.
TABOR JE MJESTO GDJE SE ČOVJEK MOŽE DUBOKO ISPOVJEDITI.
TABOR JE MJESTO DUHOVNE OBNOVE ONIH KOJI SU SLABI U VJERI I MJESTO DUHOVNOG RASTA ONIH KOJI ŽELE NAPREDOVATI U VJERI, jer je pater Linić od DUHA SVETOGA nadahnut karizmatik koji kroz svoje propovjedi i tumačenje BOŽJE RIJEČI dolazi do svakog srca i duše.
TABOR JE JEDNOSTAVNO MJESTO SUSRETA S ISUSOM ALI NE MJESTO GDJE ĆE NAM ON TRENUTAČNO RIJEŠITI SVE NAŠE PROBLEME KAO S ČAROBNIM ŠTAPIĆEM NEGO MJESTO GDJE ĆEMO SE SUSRESTI S NJIM PA ĆEMO ONDA, KROZ TAJ SUSRET, VIDJETI S NJIM ŠTO I KAKO DALJE.
A pater Linić je posebna priča.
KOLIKO IZ NJEGA ZRAČI LJUBAV I IZLAZE RIJEČI LJUBAVI!
No, to je ujedno i njegov križ. Jer on ima prekrasni dar prenošenja i davanja ljubavi od Gospodina, pozvan je od Njega da tu ljubav stalno drugima daje i on ju mora stalno davati.
I nije mu lako. Toliki dar ne smije ostati neiskorišten i ne smije biti uzaludno potraćen.
Kada će naš dragi pater Zvjezdan doći pred Gospodina, On ga neće pitati kako je veliku Kuću susreta izgradio, s koliko soba, kakav je okoliš i unutarnje uređenje i sl. Ne…
Gospodin će patera, OČI U OČI, pitati koliko je duhovnih obnova održao, koliko je molitvi i predavanja izgovorio, koliko je blagoslova i odrješenja dao, i svega drugog duhovnog po darovima koje je dobio. I, na kraju, koliko je duša po tome obraćeno, učvršćeno i spašeno. I DA LI JE MOGAO VIŠE.
Samo jedna propuštena duhovna obnova radi bolesti, umora i dr. bit će veliki paterov propust u Gospodinovim očima.
No, ja se za NAŠEG DRAGOG PATERA ZVJEZDANA LINIĆA NE BOJIM. ON IDE ČVRSTO ALI RADOSNO, U GOSPODINU, PUTEM KOJI JE ON ZA NJEGA ODABRAO .
I tako nam je pater na svojim predavanjima predavao LJUBAV BOŽJU. Kroz Isusove riječi i prispodobe. A moj dragi prijatelj sjedio je kraj mene i često je plakao. Tiho, u sebi. SUZE SU MU SAMO KLIZILE NIZ LICE JER SE PREPOZNAVAO U PATEROVIM RIJEČIMA. U tim trenucima ja sam samo pogledao raspetog Isusa na zidu iznad patera i zahvaljivao mu za sve to a pogotovo za LJUBAV.
JER JA MISLIM DA JE MOJEM PRIJATELJU BILO NAJTEŽE ILI NAJLJEPŠE U SRCU, kako hoćete, KADA JE OSJETIO KOLIKO NAS ISUS LJUBI I KOLIKO NAM LJUBAVI DAJE. ON NAM STALNO GOVORI DA NAS LJUBI TAKVE KAKVI SMO, JER TAKVE NAS JE STVORIO KAKVE NAS JE HTIO I JEDINO NAS TAKVE LJUBI.
On neće da budemo drugačiji, viši, ljepši, jači, pametniji, bogatiji ili siromašniji, itd. NE. ON NAS HOĆE I VOLI UPRAVO TAKVE KAKVI SMO. ON TO MOŽE PRIHVATITI. A MI? DA LI MI TO MOŽEMO? Zašto mi ne možemo prihvatiti i voljeti sami sebe kad nas ON, BOG, SAMO TAKVE VOLI.
Zašto hoćemo biti kao neki drugi? ZAR NE VIDIMO KOJA JE LJEPOTA U TOME KAKVI SMO!
Ako smo siromašni, onda jedino mi možemo vidjeti i osjetiti ljepotu ljudske riječi, radost onih malih materijalnih stvari koje ostvarimo, možemo uživati slobodu od zla koje kontrolira i upravlja materijalnim stvarima. Nitko nam nije zavidan, nitko nas ne mrzi jer imamo, ne moramo glumiti kada drugima odbijamo pomoći kada nas zamole, nećemo biti oholi radi svega. A IMAMO JEDNU MOGUĆNOST KOJU NI JEDAN BOGATAŠ NEMA. DA BUDEMO ISTI ILI SLIČNI ISUSU JER JE ON BIO SIROMAŠAN CIJELI SVOJ ZEMALJSKI ŽIVOT. ON, BOG.
Zato samo trebamo prihvatiti put siromaštva u materijalnim stvarima i postati BOGATAŠI DUHOM, kao Gospodin. Onda ćemo se, kako je to rekao pater Linić, riješiti KOMPLEKSA BOGATSTVA, navezanosti na njega i osloboditi se te pakosti zla. No, moram predati život Gospodinu i moliti Ga za snagu i vjeru. SAMI NEĆEMO PUNO UČINITI.
Ako smo bolesni BUDIMO SRETNI. ČUDNO TO ZVUČI ALI JE TAKO JER IMAMO KUŠNJU. IMAMO PATNJU. ISTI SMO ILI SLIČNI GOSPODINU. On je patio pa čak i umro na križu. ON NAS KROZ TU BOLEST, TU PATNJU, ZOVE K SEBI. NITKO TKO NEĆE PATITI, NEĆE PROĆI KROZ BOL I PATNJU, NE IZNESE NEKI KRIŽ, NE MOŽE DOĆI U NJEGOVO KRALJEVSTVO. Jer u Njegovo Kraljevstvo se ne dolazi po širokom i utabanom putu NEGO USKOM I TRNOVITOM STAZOM.
Ponekad si mislim kako su sretni oni koji su bolesni jer su pozvani od Gospodina i oni mogu svoju patnju i bol prikazati i dati Gospodinu za svoj spas i spas mnogih drugih ljudi oko sebe i potrebe crkve u cjelini.
HOĆETE LI VEĆU MILOST? PATITI ZA DRUGE KAO GOSPODIN ISUS.
Ako to ne možemo sami, zamolimo Gospodina za pomoć, da nam da vjere i snage, da mu možemo predati svoj život. ON ĆE NAM RADOSNO POMOĆI. VJERUJTE!
I TAKO, TABOR VAM DAJE NADAHNUĆA ZA RJEŠAVANJE SVIH VAŠIH PROBLEMA.
OTVARA VAM OČI.
ŠIRI VAM SRCE.
POKREĆE VAŠU SAVJEST.
ISCJELJUJE VAM RANE.
I PUNO DRUGIH LIJEPI MISLI I DOGAĐAJA. JER TU SE SUSREĆETE S GOSPODINOM ISUSOM KRISTOM.
A TAJ SUSRET NAM PRIPRAVLJA PATER LINIĆ I NJEGOVI SURADNICI. OD SRCA I S PUNO LJUBAVI.
BLAGOSLOVIO IH I ČUVAO DRAGI BOG.
BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE U VIJEKE.''
DRUGI ČLANAK
''Utorak, 01.03.2011.g.
Odlazak u Tabor, na duhovnu obnovu kod patera Linića, planirao sam još u zatvoru, prije godinu dana. Htio sam, imao sam neku potrebu, da odem tamo i da nastavim svoj duhovni rast. Kako nisam bio na takvim duhovnim obnovama nisam imao poimanja kako to izgleda.
U međuvremenu, bio sam na duhovnoj obnovi karizmatika Josipa Lončara, osnivača i voditelja udruge za promicanje duhovnih vrednota KRISTOFORI i urednika prekrasnog mjesečnika BOOK, kojega možete kupiti u skoro svakom kiosku. On i njegovi suradnici održavaju seminare duhovne obnove svake zadnje subote u mjesecu, u 18.00 sati, u sportskoj dvorani Jelenovac u Zagrebu. To sve skupa traje 3-4 sata. Bilo mi je to prvo takvo iskustvo i bilo je lijepo.
Onda sam bio u rujnu u Zagrebu na duhovnoj obnovi patera Linića koji nastoji svake godine održati veliku duhovnu obnovu u trajanju od tri dana za sve zainteresirane u ''Ledenoj dvorani'' u Zagrebu. Bio sam samo zadnji dan ali i to mi je bilo dovoljno da doživim prekrasno duhovno iskustvo.
To su zapravo bile moje stanice duhovnog rasta gdje sam na svakoj nešto naučio, učvrstio svoju vjeru i dobio od Gospodina teme za razmišljanje i daljnji duhovni rast. To svakome preporučam koji želi duhovno rasti a kamoli da ima neku konkretnu životnu ili duhovnu potrebu.
Tako me privlačio i odlazak u Tabor.
Kada sam se pripremao za odlazak u Tabor mislio sam da ću ostati tri dana, od četvrtka do subote. U subotu mi je trebao doći jedan prijatelj iz Dalmacije u posjetu i na jedno noćenje. Rijetko mi dolazi pa se onda uvijek malo podružimo kada dođe i dobro ispričamo. Mislio sam da će mi ta tri dana biti dovoljna i da doživim susret s Gospodinom i da budem podrška svojem prijatelju koji je u Tabor došao u velikoj potrebi.
Ja nisam imao takvu potrebu kao on no, nekako sam osjećao da i ja imam razloga doći tamo i da ću tamo nastaviti svoj rast u vjeri i duhovnosti. Na neki način koji je Gospodin već odredio za mene.
I brzo sam to uvidio. Neki ljudi su me zvali na mobitel a ja sam im, kroz razgovor, rekao gdje sam i što radim. I bilo mi je drago što su svi oni na kratko otvorili svoj srca i pokazali veliku, prema njihovom sadašnjem duhovnom stanju, zainteresiranost za patera Linića i njegovu duhovnu obnovu.
I SVI SU KAZALI DA BI HTJELI MALO O TOME RAZGOVARATI KADA SE VRATIM. BOGU HVALA.
Tako sam ja nekako u petak u jutro osjetio potrebu da ostanem do nedjelje, do kraja duhovne obnove. I u pauzi odmah nazovem onog svojeg prijatelja iz Dalmacije i kažem mu da neću u subotu biti doma jer se nalazim u Taboru i da bih, i radi sebe i radi svojeg prijatelja koji je bi tamo sa mnom, ostao do nedjelje a da ćemo se mi vidjeti drugi puta. To nije trebao biti problem jer je on tu imao i drugih prijatelja i suprugine rodbine. Mislio sam da se on u nedjelju vraća u Dalmaciju. Kad on kaže da se onda možemo vidjeti u nedjelju jer će on za Dalmaciju u ponedjeljak. BOGU HVALA NA POMOĆI.
Pa onda nazovem suprugu i kažem joj da ću ostati do nedjelje u Taboru. I čujem po njezinom glasu da je htjela da se vratim u subotu. Vjerojatno zato jer su taj vikend bila i djeca doma, bila bi na okupu cijela obitelj što se rijetko događa zbog njihovih različitih fakultetskih obaveza.
Ta tuga u njezinom glasu mi je još nekako ostala u glavi kada se sjetim da sam obećao dragoj zvonarki Štefici da ću doći u nedjelju u jutro na misu kako bi obavio dio čitanja koja se čitaju na misi. Oni su sa mnom računali.
I onda mi dođe u misli misao da bi meni bilo jako lijepo kada bi ostao s Gospodinom u Taboru do nedjelje, ali da mi je On dao, zajedno s darovima, i odgovornosti I DA ON OČEKUJE DA IH JA IZVRŠIM I DA TAKO VRŠIM VOLJU NJEGOVU I SVJEDOČIM ZA NJEGA.
O, HVALA TI GOSPODINE ŠTO SI MI DAO TO SPOZNATI!
Nije moje samo biti s Gospodinom. Nije to Njegova volja za mene. Da je, već bi me odavno pozvao da budem samo Njegov. No, dao mi je suprugu koju volim i S KOJOM ME JE, PUTEM CRKVENOG BRAKA, ZDRUŽIO DA BUDEMO JEDNO TIJELO. A ako smo mi jedno tijelo po Njegovoj volji onda ja ne mogu biti na jednom mjestu a ona na drugom. Može i to ali sve ima svoju mjeru. Kako kaže naš stari svećenik, dragi don Frane, NIJEDNA NEUMJERENOST NIJE DOBRA PA NI U VJERI. Gospodin mi je dao obitelj, suprugu i djecu, dao mi je i ostalu rodbinu, prijatelje, susjede. TU ON ŽELI DA JA NJEGA SVJEDOČIM, DA NJEMU SLUŽIM, TU ON ŽELI DA JA VRŠIM NJEGOVU VOLJU.
I ponovno sam zvao suprugu. Nije se javljala, zvala je poslije. Pa sam joj poslao poruku: ''VOLIM TE. DOLAZIM SUTRA.'' I već sam bio u mislima s Gospodinom na misi u nedjelju ujutro.
A moj prijatelj, kojega sam pratio na paterovim predavanjima i koje ga sam gledao kraj sebe, VIŠE MENE NIJE TREBAO. O, NAŠAO JE ON PUNO ISKRENIJEG I DRAŽEG PRIJATELJA OD MENE. GOSPODINA ISUSA KRISTA.
Sada Ga prepoznaje u skoro svim Biblijskim rečenicama, riječima svećenika, vjerskim knjigama, u njegovom životu. ON JE KONAČNO SUSREO GOSPODINA U SVOJ NJEGOVOJ PUNINI I TO SADA KADA MU ON NAJVIŠE TREBA.
I već mi je kazao da razmišlja kako da ponovno dođe u Tabor sa svojom suprugom i djetetom. A pokazao mi je i molitvenik kojega mu je njegovo dijete dalo prije nego je krenuo za Samobor. Reklo mu je: ''TATA, UZMI OVAJ MOJ DA GA IMAŠ SA SOBOM.'' (sada mi idu suze)
O kolike milosti! Takve riječi od vlastitog djeteta kada ti je najteže u životu. To samo može biti po Božjem!
Rekao sam mu da neka samo slavi i zahvaljuje Gospodinu na toj milosti i tom svom djetetu. Jer to 12-godišnje dijete zna u kakvoj je tata sada borbi i bilo je po DUHU SVETOM I VLASTITOJ DJEČJOJ LJUBAVI NADAHNUTO DA POMOGNE SVOJEM TATI U BORBI SA ZLIM DUHO POROKA.
DALO MU JE SVOJ MOLITVENIK.
HVALA TI GOSPODINE NA OVIM SUZAMA KOJE SADA PLAČEM.
A moj prijatelj tek je na početku svoje borbe s teškim porokom i jakim zlim duhom koji je u njemu. Neće to ići bez bolničkog liječenja. No, moj prijatelj je u pomoć pozvao onoga KOJI DOLAZI PO POZIVU DA SVEŽE JAKOG ZLOG DUHA KOJI JE U MOJEM PRIJATELJU, IZBACI GA VAN I U NJEMU NASTANI DUHA SVETOGA.
Moj prijatelj je još uvijek zarobljen, zli duh se ne da tako lako. TRI GODINE JE ON SVIJAO GNIJEZDO. DOBRO SE ON UKORIJENIO. MOJ PRIJATELJ PROTIV NJEGA SAM NEMA NIKAKVE ŠANSE. Nije to ništa novo. Pa ni Adam ni Eva, prvi ljudi koje je Bog stvorio po svojoj volji, nisu imali nikakve šanse protiv zla, koje se tada pokazalo u obliku zmije. Pa kako bi onda mi mali i grješni ljudi iz toliko grješnih naraštaja imali danas sami šanse protiv zla koje isključivo smišlja kako da nam napakosti i razori nas i naše najbliže te nam na kraju UZME DUŠU.
NO, S GOSPODINOM, TO JE DRUGA PRIČA. ZLO TU NEMA NIKAKVE ŠANSE.
Zato, dragi moj prijatelju, BORI SE I MOLI. VRŠI GOSPODINOVU VOLJU.
PATER LINIĆ TI JE REKAO KAKO. NO, TI SI TAJ KOJI TREBAŠ VRŠITI GOSPODINOVU VOLJU ZA TEBE.
NE JA , NI PATER LINIĆ, NI TVOJE DIJETE, NI NETKO DRUGI. TI, DRAGI MOJ PRIJATELJU.
PATER LINIĆ TI JE DAO DA PREPOZNAŠ ŠTO JE GOSPODINOVA VOLJA ZA TEBE. DA LI SI ZAPAMTIO? ZNAM DA JESI. ZATO JU VRŠI.
SJETI SE ŠTO JE PATER LINIĆ PRIČAO O IZGUBLJENOM SINU. TO JE ZA TEBE PRIČAO… STANI … RAZMISLI…
BOŽE, GOSPODINE NAŠ, BUDI OSLONAC MOJEM DRAGOM PRIJATELJU KOJI TETURA PREMA TEBI. NE DAJ GOSPODINE DA PADNE. OLAKŠAJ MU TERET. ON TE ZOVE.
BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE U VIJEKE.''
TREĆI ČLANAK
''Srijeda, 02.03.2011.g.
Još mi je ''u glavi'' Tabor i ljudi koje sam tamo sreo.
O kako je prekrasno vidjeti i sresti ljude za koje vidiš da su ispunjeni Duhom Svetim!
Tabor je mjesto gdje dolazi i puno takvih ljudi. Ne dolaze u Tabor samo ljudi s veliko osobnom potrebom i problemom kojega bi htjeli riješiti. Ne, tamo dolaze i puno onih koji žive i svjedoče svoju vjeru u okolini gdje žive i rade. Oni dolaze u Tabor da ''napune baterije'', da još više učvrste svoju vjeru i DA SE NAPUNE DUHA SVETOGA.
Jer u Taboru se stalno održavaju duhovne obnove. Svaki vikend a vrlo često i kroz tjedan.
Dragi pater Linić i njegovi suradnici, na desetke volontera, stalno organiziraju seminare duhovne obnove. A ti seminari traju i jedan i dva i tri i četiri dana. Svatko može doći kako mu odgovara. Ako seminar traje četiri dana kao ovaj na kojem smo bili moj prijatelj i ja, onda se može doći i na kraće, npr. u petak ili subotu kada su molitve ozdravljenja i oslobođenja, polaganje ruku i bolesničko pomazanje. Tako su i sada, kada sam ja bio, u subotu došla dodatna tri autobusa hodočasnika koju su došli samo na taj dan duhovne obnove. A sve to možete pronaći, i datume seminara i temu seminara i broj od tajništva u Taboru gdje se možeš prijaviti i dobiti sve dodatne informacije, na internetskoj adresi
Najveselija i najraspjevanija grupa ovaj vikend u Taboru bila je grupa, pretežno mladih, vjernika iz Vodica ili okolice. Zaključio sam to po majicama koje su nosili i po šibenskoj registraciji njihovog autobusa. Među njima sam odmah primijetio jednu ženu koja jednostavno plijenila svojom radošću, veselošću, pjesmom, osmjehom, pažnjom za sve oko sebe. I čim sam ju prvi puta ugledao, kako pjeva sa nekoliko svojih mladića i djevojaka u pauzi između dva predavanja, shvatio sam da je ta žena U DUHU i pogledao sam na raspetog Gospodina na zidu i zahvalio sam mu na toj ženi i zamolio sam ga da ju blagoslovi i dovede u svoje Kraljevstvo po njezinoj smrti. Bila je to žena od nekih 40-tak godina. Saznao sam i kako se zove tako što je pater Linić u pauzi za ručak rekao da ova Cicilijina grupa ide na ručak u drugoj smjeni i sa smiješkom je pogledao nju. Zvala se Cicilija. A izgleda da je ta žena draga ljudima u svojoj sredini, pa takva kakva je mora i biti, jer je pater pročitao jednu molitvu koju je vjerojatno netko od njezinih naručio ''DA SI CICILIJA KONAČNO NAĐE DEČKA''. Izgleda da i ta prekrasna Božja žena ima svoj životni križ, a možda i nije, to što si kroz život nije mogla ostvariti da ima obitelj, muža i djecu. A na njoj se vidi da bi bila prekrasna majka i supruga. I da bi imala mnogo djece jer je stalno bila okružena s mladima. A njezinom bratu, koji je isto bio tamo, je u subotu bio rođendan pa mu je pater Linić čestitao i dao mu majicu od Tabora koju mu je kupila Cicilija, njegova sestra, pater je rekao da je taj čovjek sada došao sa dvoje djece a dvoje je još ostalo kod kuće, valjda malih. JEDNA BLAGOSLOVLJENA OBITELJ.
O, BOŽE, BLAGOSLOVI DRAGU CICILIJU I BUDI UZ NJU U NJEZINIM USAMLJENIM TRENUCIMA.
A kad sam išao taj dan doma došao sam do Cicilije, predstavio joj se kratko i dao joj adresu ove svoje internetske stranice rekavši joj da vidim da je žena u Duhu te će možda naći nekoga u potrebi koji bi možda među mojim svjedočenjima mogao pronaći nešto za sebe. A kada sam joj rekao da sam veliki obraćenik, ona se nasmijala i pogledala me onim svojim radosnim očima i kazala: ''BOGU HVALA.'' MA, HVALA TEBI BOŽE DRAGI NA TAKVIM OSOBAMA KAKVA JE CICILIJA, KOJE ŠIRE RADOST I LJUBAV SVUGDJE GDJE IDU I GDJE SE NALAZE. BLAGOSLOVI IH GOSPODINE I BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE U VIJEKE.
A sreo sam, tamo gdje sam noćio, i jednu ženu, ni ne znam joj ime, iz Njemačke a rodom iz Slavonskog Broda. Nekih 60-tak godina. Na doručku, svi smo zajedno sjedili, raspričala se o svojim doživljajima pa je između toga i kazala da je ona bila na pravom Taboru. A jedna žena ju pita pa kakav je to pravi Tabor, pa ovo je pravi Tabor. A ne, kaže ona, prije dvije godine sam bila u Izraelu, u Jeruzalemu i tamo bila i na brdu Tabor gdje se stvarno, davno u povijest, DOGODILO PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO I NJEGOV SUSRET S MOJSIJEM I ILIJOM. I vidjelo se da je i ta žena stvarno u Duhu, s toliko je radosti pričala o svemu i svjedočila svoju vjeru. Pričala je da njezin muž nije baš u vjeri, da je imala dosta problema i u mladosti i u braku, radi čijeg je sklapanja pobjegla kao vrlo mlada u Njemačku, da su ju nagovarali da se čak i rastavi ali da ona nije htjela,i sve je te kušnje, uz Božju pomoć, uspjela izdržati. Pričala je kako je u Njemačkoj sve manje vjere a sve više nevjere, da se vjera izokreće, da zlo sve više prevladava. I poklonila mi je i jedan drveni križić koji s temom zaštitnog znaka Tabora, a koje križiće izrađuje njezin brat u Slavonskom Brodu, za kojeg je kazala da je jako bolestan i skoro nepokretan ali da je jako u vjeri i da ju svjedoči i preko bolesti i preko svojeg života i ponašanja. HVALA TI BOŽE NA TIM LJUDIMA I BLAGOSLOVI IH BOŽE SVOJIM VJEČNIM BLAGOSLOVOM I DAJ IM SNAGE DA IZDRŽE SVE KUŠNJE.
A noć prije, prije nego sam upoznao tu ženu, sanjao sam jedan kratak san kako mi zvoni mobitel i ja pogledam kad na zaslonu piše: ''BROD''. A ja si onako, u snu, mislim pa tko me to treba iz Broda. I prekine se san a ja ujutro upoznam tu gospođu. Pričao sam joj o svojem obraćenju a ona je stalno govorila ''BOGU HVALA, BOGU HVALA''. I svijetlile su joj se oči kada me je slušala. I jedva je čekala da joj dam adresu svoje internetske stranice da može vidjeti kako sam prolazio svoje obraćenje.
BOŽE, HVALA TI NA TOJ GOSPOĐI, SJETI JE SE GOSPODINE KADA DOĐE PRED TEBE, OPROSTI JOJ SVE GRIJEHE I POVEDI JE U SVOJE KRALJEVSTVO JER ONA JE ZA TEBE SVJEDOČILA. BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE U VIJEKE.
A sreo sam i jednu ženu iz Rijeke, koja je sa svojom grupom došla samo u subotu. Ona i cijela ta grupa članovi su molitvene zajednice ''KRVI KRISTOVE'' iz Rijeke. Isto jedna draga gospođa u Duhu. Čak sam ju svojim autom vozio na grob njezinog muža, 3 kilometra od Samobora. I ona je pričala o svojem teško životnom putu i Gospodinu koji joj je pomogao da to sve izdrži. Na kraju mi je zahvaljivala, stavila mi ruku na glavu i NA MOJEM ČELU JE UČINILA ZNAK KRIŽA. TO MI JE PRVI PUT NETKO UČINIO OVAKO SPONTANO I NETKO TKO NIJE SVEĆENIK.
HVALA TI GOSPODINE I NA TOJ ŽENI. POMOGNI JOJ U KUŠNJAMA I SJETI SE DA JOJ OPROSTIŠ NJEZINE GRIJEHE KADA DOĐE PRED TVOJE LICE. BLAGOSLOVLJEN BOŽE TI U VIJEKE.
I vidio sam u Taboru i nekoliko obitelji s malom djecom koje su bile sva četiri dana. Ostala mi je u sjećanju jedna mlada žena s bebom od nekoliko mjeseci koju je čuvala njišući je u naručju. Nije mogla sjediti, jer bi se beba vjerojatno plakala, pa je stajala na otvorenim ulaznim vratima i slušala propovjedi i predavanja našeg dragog patera. BLAGOSLOVI GOSPODINE I TU ŽENU I NJEZINU OBITELJ. ONA, KAO MLADA MAJKA, SVJEDOČI ZA TEBE GOSPODINE.
A u prekrasnom sjećanju ostali su mi i volonteri, muškarci i žene u crvenim majicama, koji su za sve vrijeme seminara pružali stotinu usluga svima nama od posluživanja za vrijeme jela, od primanja vjernika, od držanja reda u dvorani, od prihvatanja vjernika kada su se rušili u nesvijest pri polaganju ruku svećenika, i pri mnogo drugih usluga. A UVIJEK SU BILI PRVI I U PJESMI I U MOLITVI. UVIJEK RADOSNI I NASMIJEŠENI.
BLAGOSLOVI GOSPODINE SVE NJIH I SVE ONE KOJI NA TAKAV NAČIN SVJEDOČE ZA TEBE GOSPODINE. BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.
A PATER LINIĆ I SVEĆENICI KOJI SU MU POMAGALI KOG POLAGANJA RUKU I NA MISI, TO JE POSEBNA PRIČA RADOSTI I LJUBAVI. NA LICIMA TIH LJUDI, BOŽJIH IZABRANIKA, SVE SE VIDI. I LJUBAV I VJERA I DUHOVNOST I RADOST. I MLADI I STARI SVEĆENICI SVI SU ODISALI DUHOM BOŽJIM.
Zato svakako treba doći Tabor. Ja ću ponovno ići. Nije daleko, čak, ako tamo ne spavaš i ne jedeš, ništa ne košta, možeš doći na jedan ili četiri dana, kako možeš. Ali, TAMO ĆEŠ SIGURNO SRESTI ISUSA, GOSPODINA NAŠEGA, I U TEBE ĆE UĆI DUH SVETI. KOLIKO ĆEŠ SE OTVORITI PREMA NJEMU. A AKO ĆEŠ BITI ZATVOREN, JER SU TI KUŠNJE VELIKE, NEŠTO ĆE TE SIGURNO DOTAKNUTI. GOSPODIN ISUS.
HVALA TI BOŽE NA TAKVIM MJESTIMA KAO ŠTO JE TABOR. BLAGOSLOVI BOŽE I PATERA LINIĆA I SVE SVEĆENIKE TAMO I SVE ONI KOJI IM POMAŽU. BLAGOSLOVI BOŽE I SVE NAS KOJI TI SE TAMO UTJEČEMO.
BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE I HVALJEN BIO U VIJEKE.''
Kad je dragi pater Linić primio ovaj moj e-mail sa člancima, PRVI PUTA MI SE JAVIO.
KRATKO ALI MENI JE SRCE ZAIGRALO:
''Dragi Ivane,
hvala ti na tvojim mislima i dnevniku.
Bog te blagoslovio.
fra Zvjezdan.''
Pa su onda slijedile neke razmjene e-maila, u mojoj duhovnoj zbunjenosti, duhovnom rastu.
A DRAGI PATER MI JE STRPLJIVO ODGOVARAO…
Jedan moj e-mail:
''POZDRAV I BLAGOSLOV SVIMA VAM U TABORU A POSEBNO DRAGOM FRA ZVJEZDANU. NJEMU IDE I OVO MOJE, NEKA VAM NE BUDE ČUDNO, PITANJE.
PIŠEM UPRAVO ZA SVOJU INTERNETSKU STRANICU www.duhovnidnevnik.net JEDAN ČLANAK O TOME KAKO SU SVI KAPELANI NA MOJOJ ŽUPI BILI PREPUNI DUHA SVETOGA KADA SU DOŠLI NA TAJ SVOJ PRVI POZIV, A KAKO SE DIO TOGA KROZ NEKO VRIJEME, POGOTOVO KADA POSTANU ŽUPNICI U SVOJIM ŽUPAMA, NEKAKO IZGUBI.
A KOD FRA ZVJEZDANA, KOJI NAM PRENOSI BOŽJU LJUBAV SVAKODNEVNO A POGOTOVO NA DUHOVNIM OBNOVAMA, NISAM TO PRIMIJETIO.
DALJE DONOSIM I POČETAK ČLANKA I MOJE JE PITANJE PREMA FRA ZVJEZDANU KAKO ON TAKO DUGO I TAKO JAKO OSTAJE U DUHU SVETOMU?
MOLIM POMOĆ, ZA SEBE I ZA DRUGE.
BOŽJI BLAGOSLOV SVIMA. IVAN
DALJE SLIJEDI POČETNI TEKST MOJEG ČLANKA:
ZAŠTO SVI ONI NE OSTANU ČIM DUŽE ONAKVI KAKVI SU BILI KADA SU PRIHVATILI SVOJU PRVU KAPELANSKU DUŽNOST?
PA ZAR SU IZGUBILI DUHA SVETOGA?
GDJE SU OSMJESI, MIR, LJUBAV, ČISTO SRCE, SVE ONO ŠTO TAKO PLIJENI SVE NAS I ŠTO SVIMA NAMA GRIJEŠNIM ŽUPLJANIMA U RAZNIM ŽUPAMA TAKO TREBA!?
Da, puno puta sam čuo i pročitao te riječi u raznoj katoličkoj i kršćanskoj literaturi. Pa i nekako, onako na grubo, bi i mogao dati definiciju tih riječi, onako kako ih ja doživljavam. Ali, ipak su mi nekako te riječi i njihov točan smisao nekako ''u zraku''.
JEDNOSTAVNO MI JE SRCE ZAIGRALO KADA SAM SE SJETIO MOLITVE, PJESME, RADOSTI KOJU SAM OBA PUTA, KADA SAM TAMO BIO, DOŽIVIO. A ŠTO BI TO DRUGO BILO NEGO OBNOVA MOJEGA DUHA, MOJE DUŠE. A AKO TAMO NIJE BIO ISTOVREMENO TROJEDINI BOG, ONDA SI JA NE MOGU ZAMISLITI DRUGO MJESTO GDJE BI ON TREBAO BITI. TO JE ZA MENE OBNOVA U DUHU. MOLITVA, PJESMA KOJA SLAVI GOSPODINA, RADOST, LJUBAV I MIR.
JER ON NAM SVE TO TAMO DAJE I PRENOSI NA NAS.
PA MORAO BI SE, ONAKO PSIHIČKI, ''ISPRAZNITI''. A NAKON TOGA I NAPUNITI, JER DUHOVNE OBNOVE VODI SKORO SVAKI TJEDAN PO ČETIRI DANA...''
Kratki odgovor dragog fra Zvjezdana:
''Dragi Ivane,
zapravo nisam razumio pitanje.
Nije loše što pišeš, makar to nije pravilo.
Ima i župnika divnih, punih Duha Svetoga.
I ja sam samo slabi čovjek.
fra Zvjezdan.''
Moj e-mail odgovora:
HVALA VAM NA JAVLJANJU.
MA, NIŠTA POSEBNO VAS NISAM HTIO PITATI.
JEDNOSTAVNO PONEKAD OSJETIM ŽALOST KADA VIDIM, KAKO SVI MI, PONEKAD I MLADI SVEĆENICI, IZGUBIMO U SVAKODNEVNOM ŽIVOT ONU LJUBAV I MIR ŠTO NAM JE SVE OSTAVIO GOSPODIN.
VI STE U PRAVU, SVI SMO MI SAMO LJUDI, SLABI U SVOJOJ LJUDSKOSTI KAO I GOSPODIN KADA JE UZEO NAŠE LJUDSKO TIJELO I NAŠU LJUDSKU NARAV, ISTI U SVEMU S NAMA OSIM U GRIJEHU.
ZATO JE I MENI, U MOJIM SLABOSTIMA, VALJDA DOŠLA POTREBA ZA ''PUNJENJEM'' PA SAM SE SJETIO VAS.
MIR S VAMA, DRAGI fra ZVJEZDANE.
IVAN.''
I onda jedan moj e-mail radosti novog susreta:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV S VAMA.
U SUBOTU, POSLIJE MISE ZORNICE, POČASTIO NAS JE NAŠ ŽUPNIK ZORAN S KAVOM I KOLAČIMA.
PA SU GA UPITALI DA LI NAM DOLAZITE, KAKO JE BILO JEDANPUT REČENO, IDUĆE GODINE NA ''MAGDALENJE'', DAN NAŠE ŽUPE, DA NAM ODRŽITE DUHOVNU OBNOVU.
ON JE REKAO DA VAS JE POZVAO ALI DA JOŠ NE ZNA JER JOŠ NIJE DOBIO POTVRDU OD VAS.
O, KAKO BI BILO LIJEPO DA NAM DOĐETE!
ZADNJIH GODINA VIDI SE VELIKI NAPREDAK NA KOJEM MOŽEMO ZAHVALITI ŽUPNICIMA I KAPELANIMA KOJI SU VRŠILI I VRŠE SVOJU SLUŽBU U NAŠOJ ŽUPI.
AKO NE, STAVITE NAS U SVOJE MOLITVE.
POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV S VAMA.
IVAN.''
Pater mi je poslao kratki odgovor nakon kojeg sam bio radostan:
''Dragi Ivane,
ako to riječ o Ivancu, mislim da sam već
Sretan Božić i svako dobro!
fra Zvjezdan.''
''Dragi Ivane,
Da, Gospodin ima svoje planove, no ipak sam malo na strani vaše supruge: da morate isto tako pamet i zdrave ruke iskoristiti i za onu redovitu egzistenciju da ne padnete drugima na teret.
Svjedočite, pišite i slobodno stavite svoju adresu da ljudi mogu kontaktirati i da tako pomognete svjedočiti.
No, svakako budite ponizni.
Ako primijetite da je Gospodin pomogao nekoj osobi za koju ste molili, ne zaboravite da i ta osoba moli, da su vjerojatno za nju i drugi molili, zato se ja ne bih usudio sebi pripisivati da je to samo po mojoj molitvi.
Meni je moliti, ali ne pripisivati zasluge mojoj molitvi.
Ivane, Bog te blagoslovio i čuvao!
I dao ti mir.
Ako dođeš na Tabor, možda se koji trenutak vidimo i u četiri oka: samo me sjeti da si to ti da se sjetim ovoga što si mi napisao.
fra Zvjezdan.
Tebi i tvojima neka je sretan Uskrs, i neka u vama Uskrs traje. Imate i moju molitvu u privitku.''
Onda je naš dragi fra Zvjezdan dolazio k nama za blagdan naše župne zaštitnice, SVETE MARIJE MAGDALENE, da nam održi trodnevnu duhovnu obnovu.
Pa sam mu se javio prije njegovog dolaska:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV DRAGI fra ZVJEZDANE S VAMA I SVIMA VAŠIMA U TABORU!
AKO VAM ŠTO MOGU POMOĆI, UVIJEK SAM VAM NA RASPOLAGANJU. NAŠ ŽUPNIK JE DRAGI ČOVJEK I JAKO SE TRUDI, TAKO ĆE BITI I SADA, DA SVE PROTEKNE DOSTOJANSTVENO.
A on mi je s radošću skorog susreta, odgovorio:
''Dragi Ivane,
drago mi je da si se javio.
I hvala na nekim informacijama.
Radujem se da ću biti malo s vama!
Blagoslov šaljem i puno pozdrava!
Eto mene u petak, 20. srpnja, na blagdan
fra Zvjezdan.''
A ja sam mu se javio ovim e-mailom nakon te duhovne obnove:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV DRAGI FRA ZVJEZDANE, VAM I SVIMA VAŠIMA U TABORU.
A dragi pater mi je odgovorio s blagoslovom, dobrim željama i molitvom:
''Dragi Ivane,
hvala ti na lijepom pismu i svjedočanstvima.
Bog neka sve blagoslovi i umnoži svoje darove.
Tebi želim puno sigurnosti i mira.
Velik pozdrav
fra Zvjezdan''
A onda sam htio da me dragi fra Zvjezdan savjetuje u svezi borbe protiv napasti zloga:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV VAMA DRAGI FRA ZVJEZDANE, I SVIMA 'TABORČANIMA'' .
I ZNAM DA I U NJIHOVOM RAZMIŠLJANJU IMA ISTINE, BAR ŠTO SE TIČE NAŠEG FINANCIJSKOG STANJA, PA NASTOJIM DA IH PREVIŠE NE ŽALOSTIM SVOJIM PONAŠANJEM DOK NAM FINANCIJSKA SITUACIJA NE POSTANE BOLJA.
JER, GOSPODIN JE S VAMA.
SAMO BOLEST.
JEDAN JE HRVATSKI BRANITELJ, JAKI PTSP, DRUGI IMA EPILEPSIJU ILI PADAVICU.
NISAM NI OVLAŠTEN, NITI POTPUNO RAZUMIJEM ONO ŠTO OSJEĆAM DA JEST, ALI MI JEDNOSTAVNO NEŠTO STALNO NE DA MIRA DA PROBAM U SVEMU UČINITI SVE ŠTO JA MOGU.
Paterov kratki odgovor:
''Dragi Ivane,
malo mi napiši gdje žive ta dvojica o kojima mi
Bog te blagoslovio i čuvao.
fra Zvjezdan Linić.''
Ja sam mu odgovorio a on mi se više po toj temi nije javljao, jer su izgleda počele njegove kušnje s bolešću.
Kada sam za to saznao, ja sam mu napisao ovaj svoj e-mail:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV VAMA DRAGI FRA ZVJEZDANE, I SVIMA U TABORU.
I nakon nekog vremena još jedan:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV S VAMA, DRAGI fra ZVJEZDANE I SA SVIMA ''TABORČANIMA''.
A onda mi se ona javio sa zahvalama i
blagoslovima, stari dobri pater Zvjezdan:
''Dragi Ivane,
hvala ti na molitvama i ljubavi.
Meni je bolje i radim već više od mjesec
Ova zadnja za Duhove bila je vrhunac (kao
Bog te blagoslovio i ispunio darovima
fra Zvjezdan.''
I na kraju, jedno prekrasno iskustvo koje mi se dogodilo na KLANJANJU ŽIVOM GOSPODINU ISUSU U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU, nakon kojeg klanjanja je moje srce bilo potpuno mirno u pogledu bolesti dragog patera i NJEGOVOG ŽIVOTA U VJEČNOSTI.
Taj članak sam poslao i dragom pater u ovom svojem e-mailu:
''POZDRAV I BOŽJI BLAGOSLOV TEBI DRAGI FRA ZVJEZDANE I SVIMA ''TABORČANIMA''.
NEKA TE BLAGOSLOVI GOSPODIN I NEKA TE ČUVA ... MIR I DOBRO, IVAN.
... evo i članka ...
S obzirom da nisam ovaj tjedan bio ni na jednoj misi kroz tjedan, odlučio sam da ću danas svakako ići na misu i ostati poslije na KLANJANJU.
Imao sam i neke nakane za koje sam se htio moliti, posebno zahvaliti Gospodinu za sve ono što mi je ovih dana lijepoga činio u mojem životu i životu moje obitelji i da nekako dobijem nove spoznaje što i kako idućih dana u rješavanju raznih situacija koje se ovih dana događaju meni i mojoj obitelji.
KAKO DA PREPOZNAM, PRIHVATIM I IZVRŠIM NJEGOVU SVETU VOLJU ZA MOJ ŽIVOT I ŽIVOTE ONIH KOJE MI ŠALJE I KOJE ĆE MI POSLATI GOSPODIN NA MOJ ŽIVOTNI PUT…
I tako, misa je završila i počelo je KLANJANJE.
Ja sam se u sebi počeo pripremati za molitvu, posvješćivao sam si nakane na koje sam htio moliti, slušao našeg dragog kapelana kako počinje s molitvom …
No, odjednom je sve nekako počelo ići nekim drugim tijekom nego sam si ja zamislio.
O KAKO SU ME PREPLAVILI OSJEĆAJI MILOSTI, OBLIJALE ME SUZE … KLEČIM ZATVORENIH OČIJU, PLAČEM A SUZE SE SAMO SLIJEVAJU PO LICU …
Naime, danas ujutro mi je u jednom razgovoru jedan dragi čovjek rekao da je njegova majka bila u nedjelju u Samoboru, u Taboru, na duhovnoj obnovi. I da je rekla da je dragom fra Zvjezdanu Liniću dosta loše, da je jako slab, da su ga doveli u kolicima, i da su mu čak malo i pomagali kada je ustao iz kolica, pridržavajući ga.
Ja to baš i nisam znao da je naš dragi fra Zvjezdan tako slab. To me na trenutak ražalostilo.
No, onda sam ponovno postao radostan kada sam se sjetio da naš dragi fra Zvjezdan i dalje želi i trudi se kako može i zna DA IZVRŠI SVETU BOŽJU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT, KAKO JU JE ON SPOZNAO, I DA NASTOJI MAKSIMALNO ISKORISTITI SVE DAROVE KOJE JE OD GOSPODINA I NJEGOVOG SVETOG DUHA PRIMIO KAKO BI SE GOSPODIN PO NJEMU PROSLAVIO.
Dok sam razgovarao s tim čovjekom, u sebi sam zamolio GOSPODINA da blagoslovi dragog fra Zvjezdana, da mu se smiluje po MILOSRĐU SVOJEM I LJUBAVI SVOJOJ BESKRAJNOJ jer dragi fra Zvjezdan želi vršiti BOŽJU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT.
I tako mi se to cijeli dan nekako ''vrtjelo'' u podsvijesti, to stanje našeg dragog fra Zvjezdana.
A ONDA JE SVE TO ''IZRONILO'' IZ MENE NA POČETKU DANAŠNJEG KLANJANJA …
JEDNOSTAVNO SAM POČEO SPONTANO U SEBI MOLITI GOSPODINA ZA DRAGOG FRA ZVJEZDANA. ZABORAVIO SAM NA SVOJE NAKANE I ZAHVALE TE SAM POČEO ŽIVO U SEBI MOLITI GOSPODINA DA SE SMILUJE DRAGOM FRA ZVJEZDANU, PO MILOSRĐU SVOJEM I LJUBAVI SVOJOJ BESKRAJNOJ, DA GA SVOJIM SVETIM DUHOM PROSVIJETLI KAKO BI I U OVOM STANJU, U OVIM TRENUCIMA SVOJEG ŽIVOTA, PREPOZNAO I IZVRŠIO SVETU BOŽJU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT…
I ONDA ODJEDNOM, NEGDJE U TIM MOLITVAMA, SAM ZASTAO.
MOLITVA MI SE PREKINULA I U MISLI MI DOĐU RIJEČI: ''ON JE MOJ.''
POJAVILA MI SE SLIKA U MISLIMA I OBLIJALE SU ME SUZE …
GOSPODIN JE BIO SA FRA ZVJEZDANOM …
DRŽAO GA JE U NARUČJU I POLAKO NJIHAO, KAO MAJKA SVOJE DIJETE …(sad me prolaze trnci)
I ONAKO KLEČEĆI, ZATVORENIH OČIJU, I JA SAM SE POČEO NJIHATI U RITMU U KOJEM JE LJUBLJENI NAŠ GOSPODIN NJIHAO U NARUČJU NAŠEG DRAGOG FRA ZVJEZDANA.
I ODJEDNOM U MOJE MISLI DOPRU RIJEČI PJESME KOJA SE UPRAVO PJEVALA NA KLANJANJU.
KAO DA FRA ZVJEZDAN PJEVA LJUBLJENOM GOSPODINU KOJI GA NJIŠE U NARUČJU:
''MOJ ISUSE, RASKRILJUJEM K TEBI RUKE, DA SE SJETIŠ SVOGA KRIŽA SVOJE MUKE.
MOJ ISUSE, OTVARAM TI USTA SVOJA, DA SVE ČUJEŠ ŠTO MI ŽELI DUŠA MOJA.
MOJ ISUSE, OTKRIVAM TI SRCE SVOJE, PRIJESTOLJE DA SVETO NAĐEŠ U NJEM' SVOJE.
MOJ ISUSE, UZDIŽEM TI BOLNE OČI, ZVIJEZDO MOJA, SVIJETLI MENI U TOJ NOĆI.''
(… i sad me ponovno prolaze trnci …)
Ja sam klečao, zatvorenih očiju, suze su mi se slijevale niz lice, tijelo mi se njihalo u ritmu pjesme, onako KAKO JE U ISTOM RITMU LJUBLJENI GOSPODIN NJIHAO DRAGOG FRA ZVJEZDANA.
KAO DA JE VRIJEME STALO…
I sve je to trajalo do završetka pjesme. A onda je nestalo te slike Gospodina i fra Zvjezdana.
A ja sam se nastavio još jedno vrijeme njihati u tom ritmu. Još su mi suze tekle i samo sam pazio za glasno ne zajecam od miline.
KOJA JE TO MILINA BILA, LJUBLJENI GOSPODIN ISUS NJIŠE U SVOJEM NARUČJU SVOJEG LJUBLJENOG UČENIKA, DRAGOG FRA ZVJEZDANA, NOSI GA U OVIM TRENUCIMA KADA MU TREBA OKRJEPA I SNAGA.
''ON JE MOJ.''
NE SUMNJAM TO, PREDRAGI MOJ GOSPODINE…
OD KADA SAM PRVI PUT ČUO I VIDIO DRAGOG FRA ZVJEZDANA, SPOZNAO SAM TO SA POTPUNOM SIGURNOŠĆU.
ON JE TVOJ, GOSPODINE MOJ LJUBLJENI, I STALNO ŽELI PREPOZNATI I IZVRŠITI TVOJU SVETU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT.
ON JE TVOJ… TI SI NJEGOV … I NAŠ, LJUBLJENI MOJ GOSPODINE.
SVET I PRESVET, ČAŠĆEN, HVALJEN I SLAVLJEN U VIJEKE VJEKOVA.
I TI BOŽE OČE, STVORITELJU PREDRAGI…
I TI BOŽE DUŠE SVETI, TJEŠITELJU I BRANITELJU …
I ČAST I SLAVA TEBI PRESVETA DJEVICE, I CIJELOM DUHOVNOM SVIJETU KOJI VRŠI I POŠTUJE BOŽJU VOLJU.
I BLAGOSLOVLJEN NAŠ DRAGI FRA ZVJEZDAN, KOJI PRIHVAĆA I VRŠI SVETU BOŽJU VOLJU ZA SVOJ ŽIVOT…''
To je bio zadnji moj e-mail dragom pateru. Nije mi na njega odgovorio. I od onda, od prije nekih četiri mjeseca, stalno sam se spremao da ću jedan vikend otići na još jednu duhovnu obnovu u Tabor.
DA JOŠ JEDNOM SUSRETNEM ŽIVOGA GOSPODINA ISUSA, KOJI JE STALNO TAMO, I DRAGOG PATERA ZVJEZDANA KOJI NAM TOG ŽIVOGA GOSPODINA ISUSA TAMO DAJE.
NISAM USPIO.
I NIJE MI POSEBNO ŽAO. MISLIM DA TO ZA SADA NIJE BILA BOŽJA VOLJA.
A NE ŽALI ZATO JER NEKAKO OSJEĆAM DA ĆU SE SA DRAGIM PATEROM OPET JEDNOM SRESTI.
DO TOG TRENUTKA, MOLIM TE DRAGI PATERE MOLI ZA SVE ONE KOJI ŽELE SVJEDOČITI ZA ŽIVOGA GOSPODINA ISUSA KRISTA.
I MOLI ZA SVE NAS GRIJEŠNIKE.
PREDRAGI, ŽIVI MOJ, LJUBLJENI GOSPODINE
ISUSE KRISTE NEKA TI JE BESKRAJNA HVALA ZA
ŽIVOT I POSLANJE TVOJEG SLUGE, DRAGOG
PATERA ZVJEZDANA LINIĆA!
BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE ISUSE KRISTE,
SPASTIELJU NAŠ, U VIJEKE!
I TI BOŽE OČE, STVORITELJU NAŠ!
I TI BOŽE DUŠE SVETI, TJEŠITELJU I
BRANITELJU NAŠ!
I ČASTI SLAVA TEBI PRESVETA DJEVICE, I
CIJELOM DUHOVNOM SVIJETU KOJI VRŠI I
POŠTUJE BOŽJU VOLJU.
|


