Početna Sadržaj Moj dnevnik LJUDI, PA TO JE BOŽJA RIJEČ
LJUDI, PA TO JE BOŽJA RIJEČ PDF Ispis

 

Srijeda, 04.05.2011.g.


Jednom, prije nekih mjesec dana, kada sam ulazio u crkvu na jutarnju misu, zaustavila me jedna žena, koja je svako jutro na misi, i zamolila me da li bih mogao malo stati dalje od mikrofona, da kada čitam da sve odzvanja. Ujutro je jako malo vjernika na misi pa je i istina da se glasovi odbijaju od zidova. A je se malo iznenadim pa joj kažem da su mi rekli da stanem blizu mikrofona kako bi se bolje čulo. No, rekao sam joj da ću probati stati malo dalje od mikrofona.

U tom trenutku mi je malo bilo i krivo jer sam mislio da dobro čitam i da se moj način čitanja sviđa vjernicima. JER, JA SAM TO ČITANJE BOŽJE RIJEČI DOŽIVIO KAO VELIKU MILOST KOJU MI JE GOSPODIN DAO NA MOJEM PUTU DUHOVNOG RASTA. ČITATI BOŽJU RIJEČ NA GLAS DRUGIM VJERNICIMA I DONOSITI JU U NJIHOVE UŠI, SRCE, DUŠU.


ZA MENE JE TO PREKRASNO. I JA SE SVAKI PUT UŽIVIM U ČITANJE TE BOŽJE RIJEČI. ZAMISLIM SI NAŠEG GOSPODINA, ZAMISLIM SI BOGA-OCA NEGDJE GORE NA NEBU, APOSTOLE, MOJSIJA, DAVIDA I SVE ONE PROROKE KAKO PRENOSE BOŽJU RIJEČ. JA TO NIKAKO NE MOGU ČITATI KAO NEKI ČLANAK IZ NOVINA.


LJUDI, PA TO JE BOŽJA RIJEČ. I NAKON DVIJE I TRI I VIŠE TISUĆA GODINA, TO JE BOŽJA RIJEČ.


A nekoliko dana poslije te žene, zaustavio me i naš dragi župnik pa me pitao da li bih za Uskrsno bdijenje mogao čitati jedan psalam. Ja sam radosno pristao. No, i on mi je rekao, onako kroz smijeh, da ću morati smanjiti jačinu glasa. Da ja to lijepo čitam ali da mi je glas prejaki, da se sav uživim, kao da to govori prorok. No, nije on od mene tražio da ja promijenim način čitanja, samo je rekao svoj doživljaj mojeg čitanja Božje riječi.


I opet sam si ja u sebi pomislio, LJUDI, PA TO JE BOŽJA RIJEČ. TO NAM JE BOG OBJAVIO. JESMO LI MI SVJESNI DA NAM JE TU SVOJU RIJEČ OBJAVIO ONAJ KOJI JE NAS I SVE OKO NAS STVORIO. Ja tu Njegovu riječ čitam sa strahopoštovanjem.


No, ove opaske sam prihvatio, jer znam da mi kroz njih govori Gospodin. Ipak, još se u meni nešto bunilo. Pa sam tu temu mojeg čitanja ''otvorio'' i pred jednom prijateljicom i mojom suprugom. Da su mi tako i tako rekli župnik i ona žena. I da sam malo zbunjen jer ja tako nisam osjećao kada čitam. I da nekako drugačije ne mogu JER ČITAM BOŽJU RIJEČ, I DA JU NE MOGU ČITATI KAO NEKI ČLANAK NEGO SE JEDNOSTAVNO MORAM UŽIVITI U NJU.

I supruga je potvrdila da mi je glas prejaki, da sve odzvanja. A ta prijateljica je rekla da mi je čitanje dobro, i da to što se unosim u ono što čitam, da se to njoj sviđa i da me razumije ali da moram samo malo smanjiti jačinu glasa. Ja sam se malo pravdao ali nekako sam uviđao da su oni u pravu, barem donekle. Barem nešto malo oko jačine glasa kod čitanja. To sam prihvatio i to sam se potrudio smanjiti.


Ali, ono što nisam i ne mogu smanjiti je MOJ DOŽIVLJAJ TE BOŽJE RIJEČI KOJU SVAKODNEVNO ČITAM NA JUTARNJOJ MISI. Ovih dana se čitaju DJELA APOSTOLSKA. I kada ja to čitam i zamislim apostola Petra kako navješćuje Evanđelje, kako brani GOSPODINA pred onim svećeničkim glavarima koji ga smakoše. Ja jednostavno ne mogu to ravnodušno pročitati. Čitajući te riječi I JA ŽELIM S PETROM BRANITI GOSPODINA. I ŽELIM DA I SVI ONI, KOJI ČUJU OVE RIJEČI, ISTO TAKO POŽELE BRANITI GOSPODINA. U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU.


I jako volim kada pred misu svi zajedno molimo Krunicu. No, nekako ne mogu samo automatski izgovarati one riječi. JA IH DOŽIVLJAVAM.

I kada se doma molim razne molitve. Ja ih NE ŽELIM SAMO IZGOVARATI. JA IH ŽELIM DOŽIVJETI. JA IH ''VIDIM I OSJEĆAM''. I jako me smeta kada mi misli tokom neke molitve odlutaju pa se ne mogu sjetiti što sam točno molio. Znam ja što sam molio ali u glavi nemam misli o riječima koje sam izmolio. I znam da je to nekome možda čudno ili smiješno ili nije potrebno. ALI, JA TO TAKO JEDNOSTAVNO DOŽIVLJAVAM.


NE MOGU PRIHVATITI DA MOLITVU BOGU-OCU, KOJU NAS JE DAVNO NAUČIO NJEGOV SIN, GOSPODIN ISUS KRIST, ''OČE NAŠ…'' IZGOVARAM JEDNOLIČNO I BEZ RAZMIŠLJANJA. PA TO JE OD BOGA ZA BOGA. LJUDI, TO SU BOŽJE RIJEČI. MORAMO IH TAKO DOŽIVJETI. POISTOVJETITI SE S NJIMA. BOG JE U NJIMA.


ILI RIJEČI KRUNICE ILI KRIŽNOG PUTA. SAM BOG JE U SVEMU TOME. I NJEGOVA MAJKA KOJOJ SE SVI UTJEČEMO. PA NE MOGU TO ČITATI BEZ OSJEĆAJA, JEDNOLIČNO.


I tako sam ja malo promijenio svoj način čitanja. No, samo u tome što sam malo smanjio jačinu glasa. Mada mi ponekad pobjegne. Ali DOŽIVLJAJ BOŽJE RIJEČI ILI MOLITVE KOJU ČITAM, TO NISAM I NE MOGU PROMIJENITI. I NE ŽELIM.


I vrlo često, a pogotovo kada sam počinjao s čitanjem, UVIJEK SAM SE PRVO POMOLIO DUHU SVETOMU DA ME NADAHNE I DA ME VODI. I ON MI NI U JEDNOM TRENUTKU NIJE PUSTIO U MISLI DA TREBAM NEKAKO DRUGAČIJE ČITATI. OVI LJUDI KOJI SU MI REKLI SVOJE MIŠLJENJE O MOJEM ČITANJU PRENIJELI SU MI SVOJE MIŠLJENJE. A JA SAM OD TOGA UZEO ONO ŠTO MISLIM DA MI JE GOSPODIN HITO PORUČITI. MOŽDA SAM U KRIVU. NE ZNAM. NO ONO ŠTO ZNAM JE TO DA JA KADA ČITAM BOŽJU RIJEČ, JA SAM TAMO GDJE JE I ONA. I TO MI ČINI SRCE RADOSNO. A DOK JE TAKO, ZNAM DA JE I GOSPODIN ZADOVOLJAN SA MNOM.


GOSPODINE, NEKA TVOJ DUH SVETI BUDE UVIJEK SA MNOM KADA ČITAM TVOJU RIJEČ. NEKA ME VODI I NADAHNJAJUJE DA MOJIM ČITANJEM TA TVOJA RIJEČ UĐE U SRCA I DUŠE ONIH KOJI JU SLUŠAJU. A NJIMA NEKA OTVORI UŠI DA JU ČUJU I SRCA DA JU SPREME.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.