Početna Sadržaj Moj dnevnik SPAŠAVANJE JEDNE DUŠE
SPAŠAVANJE JEDNE DUŠE PDF Ispis

 

 

OVAJ  ČLANAK  NAPISAN  JE  PRIJE  DEVET  DANA  ALI,  KAKO  SE  RADILO  O  SMRTI  JEDNE  DRAGE  OSOBE,  ZAMOLIO  SAM  NJEZINU   OBITELJ  DA  GA  PRVO  PROČITAJU  I  ODOBRE  MI  DA  GA  SA  SVIMA  VAMA  PODIJELIM.  TO  SVE  JE  TRAJALO  NEKOLIKO  DANA A  NAKON  NJIHOVE SUGLASNOSTI  OBJAVLJUJEM  NAVEDENI  ČLANAK  I  SVOJE  SVJEDOČENJE.

 

Četvrtak, 07.07.2011.g.


SLAVA BOGU! SLAVA BOGU JEDINOME! GOSPODIN JE SVJETLOST I SPASENJE. ISUSE, UZDAM SE U TEBE!


Jučer i danas mi se ove riječi i rečenice stalno ''vrte'' u mislima i u srcu i u duši.

Jučer sam doživio najljepše trenutke u svojem duhovnom životu. PRISUSTVOVAO SAM I SAM UČESTVOVAO U SPAŠAVANJU JEDNE DUŠE. Da mi je tu rečenicu rekao netko prije godinu-dvije, čudno bih ga pogledao. Ne bih ga razumio. Jer, SPAŠAVANJE DUŠE nije ni termin ni stanje koje bih ja prije dvije godine mogao razumjeti. TOLIKO JE PUNA MOJA DUŠA I MOJ DUH RADOSTI RADI TOGA JER SAM UČESTVOVAO U SPAŠAVANJU JEDNE DUŠE, I ZBOG TOGA ŠTO MI JE GOSPODIN DAO ZA SPOZNATI DA SMO JU I SPASILI, SVI MI OKO NJE, DA IMAM OSJEĆAJ DA ĆU PUKNUTI OD TE RADOSTI I BOŽJE MILOSTI U MENI.


I kada sam danas ujutro sjedio u kafiću i sve to spoznavao SUZE SU SAMO TEKLE. TO SU BILE SUZE SLAVE BOŽJE. I u jednom trenutku javilo se ZLO. Ono se uvijek tu mota u takvim situacijama. I dođu mi u glavu misli da da li bih mijenjao to što mi se jučer i danas dogodilo sa nekim materijalnim stvarima. Npr. da sam vlasnik čitavog mojeg grada ili drugih nekih dijelova svijeta ili cijelog svijeta. SAM SEBI SAM SE NASMIJAO. MA, NEMA TOG GRADA, TOG DIJELA SVIJETA, PA NI ČITAVOG SVIJETA, KOJEGA BI JA ZAMIJENIO ZA SAMO JEDNO SPAŠAVANJE JEDNE DUŠE.


I PRVI PUTA SAM U SVOJEM DUHOVNOM ŽIVOTU BAREM MALO SHVATIO, GOSPODIN MI JE DAO ZA SPOZNATI, ZAŠTO JE TAKVO VESELJE NA NEBU KADA SE OBRATI JEDAN ČOVJEK DOLJE NA ZEMLJI, JEDNA JEDINA DUŠA. A JA SAM SADA U TOME UČESTVOVAO! JA SAM POMOGAO, GOSPODIN MI JE DAO TU VELIKU MILOST, DA SE OBRATI I SPASI JEDNA DUŠA. DUŠA JEDNE ŽENE KOJA JE BILA NA SAMRTI. OBRATILA SE I SPASILA U POSLJEDNJIM TRENUCIMA SVOJEGA ŽIVOTA.


A sve je počelo prije dva tjedna kada mi je jedan dan kazala supruga da je čula na poslu da je teško bolesna i nalazi se u bolnici jedna žena, sestra od jednog prijatelja koji je umro od teške bolesti prije godinu i pol dana. Da boluje od iste bolesti i da je u jako teško stanju. A tu istu ženu susreo sam 5-6 mjeseci u jednom kafiću na kavi. Slučajno smo se sreli, površno smo se znali pa smo malo porazgovarali. Ona mi se povjerila o svojoj bolesti, ja sam joj rekao o svojem duhovnom obraćenju i dao sam joj adresu ove svoje stranice. Možda nađe nešto za sebe. Tada me je jako ražalostila jer mi je kazala da vjeruje u Boga i da ide k jednom iscjelitelju, bioenergetičaru, koji joj je davao svoju energiju pred raspelom. I da je to po Božjem. Nisam se tada upuštao u diskusiju s njom oko toga. Nadao sam se da će joj čitanje nekih mojih članaka pomoći da shvati istinu. Poslije toga se više nismo vidjeli.

Kada mi je supruga to kazala, odlučio sam da ću nekako doći do telefona da nazovem njezinog supruga i da ga zamolim da s njim odem jedan dan u bolnicu, njoj u posjetu. Nisam to učinio cijeli tjedan. U subotu na nedjelju noć, pred jutrom, počelo me u snu proganjati to da bih morao nazvati njezinog supruga, da joj moram u posjetu, pa što ako će ona umrijeti a ja je neću vidjeti, i sl. NEKAKO SAM OSJEĆAO DA JE SITUACIJA TEŠKA. I NEKAKO SAM KROZ POLUSAN ODLUČIO IZMOLITI, ZA NJEZINO OBRAĆENJE I OZDRAVLJENJE, KRUNICU BOŽJEG MILOSRĐA. ODMAH ONAKO U KREVETU. KADA SAM TO UČINIO I KADA SAM ODLUČIO DA ĆU ODMAH, KADA USTANEM, NAZVATI NJEZINOG MUŽA, MIRNO SAM ZASPAO.


Tokom dana nazvao sam njezinog muža i pitao sam ga kako je ona i da li mogu u ponedjeljak s njim kod nje u posjetu. Inače sam se s njim znao iz srednjoškolskih dana. On je rekao da može i da će me pričekati pa ćemo zajedno do nje. On je kod nje išao nekoliko puta na dan. I rekao je da je u subotu bila loše, da je već mislio da je kraj, ali da je u nedjelju malo živnula i ponovno počela razgovarati. I rekao sam mu kako sam ju ja sanjao i izmolio u nedjelju ujutro na krevetu za nju KRUNICU BOŽJEG MILOSRĐA.


SADA ZNAM DA NIJE GOSPODIN DAO DA UMRE. GOSPODIN JE ŽELIO DA SE NJEZINA DUŠA SPASI A ONA JOŠ NIJE BILA SPREMNA.


Kada smo došli do njezine sobe vidio sam je u krevetu. Bilo je to žena izgleda starice a težine djeteta. Teško ju je bilo razumjeti što govori jer su joj zubi bili stisnuti, nije imala više puno snage. Kada me vidjela, prepoznala me i pozdravila. JA SAM ODMA POČEO ZA NJU MOLITI, ONAKO NASLONJEN NA NJEZIN KREVET. KRUNICU BOŽJEG MILOSRĐA. NE NA GLAS, NEGO U SEBI. TA MOLITVA MI JE CIJELO VRIJEME BILA NA PAMETI I ZNAM DA JE TO BILA PRAVA MOLITVA. ZA SVE TRPEĆE DUŠE I DUŠE NA SAMRTI, JER ZA OVU JU NAKANU MOLIM SVAKI DAN.


Kada sam izmoli jednu KRUNICU, sjetio sam se riječi njezinog muža koji je rekao da ONA BAŠ I NIJE HTJELA MOLITI, DA JU JE ON NAGOVARAO DA ZAJEDNO MOLE ALI DA ONA NEKAKO NEĆKALA. PA SAM JU ONDA JA, PRVO NJU PA ONDA SEBE, PREKRIŽIO U MISLIMA ''U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA'', KAO DA KRIŽAM S RUKOM. I PORUČIO GOSPODINU DA SADA TU KRUNICU NJEGOVOG BOŽJEG MILOSRĐA MOLIMO JA I ONA ZAJEDNO. JA SAM U SEBI IZGOVARAO RIJEČI I TAMO GDJE JE BILA JEDNINA JA SAM REKAO MNOŽINU. MOLILI SMO ONA I JA ZAJEDNO. KAKO ONA NIJE HTJELA A SADA NIJE NI MOGLA, TO SAM JA MOLIO ZA NAS OBOJE. I ZNAO SAM DA JE TO GOSPODINU BILO MILO. ( idu mi suze, BOGU ZA HVALU).


I TAKO SMO, ONA I JA, IZMOLILI JOŠ TRI KRUNICE BOŽJEG MILOSRĐA, A NA KRAJU SAM PREKRIŽIO, U MISLIMA, I NJU I SEBE. ONA JE ZASPALA.


KADA SAM MOLIO, U MISLIMA SAM VIDIO SLIKU NAŠE MAJČICE, DJEVICE MARIJE, KAKO KLEČI OKRENUTA PREMA TOJ ŽENI I SKLOPLJENIH RUKU MOLI. A S DRUGE STRANE SAM OSJETIO DA SE NALAZE ANĐELI I DA MOLE. GOSPODINA NISAM VIDIO ALI SAM ZNAO DA JE TU. POKUŠAO SAM OSJETITI DA LI SE TU NEGDJE NALAZI I ZLO. NO, NISAM GA OSJETIO. JEDINO ONAKO, KAKO DA JE NEGDJE DALJE, KAO RASPRŠENI MRAK. IZGUBILO JE ZLO BORBU ZA TU DUŠU, SAMO TO JA U TOM TRENUTKU NISAM ZNAO.


MUŽ I JA SMO OTIŠLI. ISPRIČAO MI JE DA SU I ON I DJECA DOSTA U VJERI, DA SU ŽENA I DJECA DOSTA IŠLI NEDJELJOM U CRKVU, ONA VIŠE NEGO ON, ALI DA ON NE VOLI SVEĆENIKE I NE VOLI BAŠ IĆI U CRKVU. I DA JAKO VJERUJE U BOGA I DA MU JE PREDAO SVOJ ŽIVOT NA UPRAVLJANJE. JA TO NISAM TADA KOMENTIRAO ALI SAM MU REKAO DA SAM OSJETIO DA BI MORAO ON NA JEDNU ISPOVIJED. I DJECA. I NA MISU. DA BI TAKO POMOGLI NJEGOVOJ ŽENI. ON JE ŠUTIO, ZNAM DA JE RAZMIŠLJAO O TIM RIJEČIMA. JER, TO BI BILO TO.


Pa sam ga pitao da li je bio svećenik kod nje. On je rekao da je bio. Pa sam ga pitao da li ju je ispovjedio i dao joj bolesničko pomazanje. On je rekao da ne zna jer nije bio unutra a svećenika nije pitao. Ja sam mu rekao da bi to svakako trebalo učiniti. Dogovorili smo se da ću i drugi dan, u utorak, doći kod nje u posjetu.

Drugi dan sam zamolio našeg svećenika, prije jutarnje mise, da tu jutarnju misu služi i na nakanu obraćenja i ozdravljenja te drage žene u potrebi. Naš župnik mi je uslišao molbu jer je bila samo još jedna nakana, za uspjeh operacije jednog djeteta, pa sa i ova moja nakana nekako uklapala. Tako je za njezino obraćenje i ozdravljenje služena i jedna misa.

Poslije mise otišao sam joj ponovno u posjetu. I ponovno sam na isti način izmolio tri KRUNICE BOŽJEM MILOSRĐU. ONA I JA, JA ZA NJU. Kada smo izašli van, rekao mi je njezin suprug da ju je pitao da li se ispovjedila i primila bolesničko pomazanje i da mu je kazala da se i ispovjedila i primila bolesničko pomazanje. KASNIJE SAM VIDIO DA JU JE ZLO SMOTALO I DA JE, VJEROJATNO NESVJESNO, LAGALA. Ja sam kazao da super, da je to dobro. Onda mi je on rekao da u srijedu mora ići u Austriju, tamo radi, pa neće moći doći k njoj u posjetu. Ja sam mu rekao da ću ja sigurno ići. OSJEĆAO IZNUTRA VELIKU POTREBU DA S NJOM MOLIM TE KRUNICE BOŽJEM MILOSRĐU.

Jasno, kako to već biva, ZLO SE PONOVNO UKLJUČILO, želeći me na razne načine odvratiti od toga da odem u bolnicu sam, bez supruga te žene. Te su mi došle neke obveze, te su mi najavljeni neki sastanci, pa misao da što ću sam kod nje kada ju ne razumijem, nego da bi mogao ići u četvrtak, kada će vjerojatno ići i muž, itd. No, unatoč svemu tome, unatoč unutrašnjoj borbi ZA i PROTIV, u meni je nekako sve više rasla odluka da ću ja svakako otići toj ženi u posjetu u bolnici. Tako sam i učinio.

Kada sam došao u njezinu sobu, bila je sama. Pogledala me, prepoznala i pozdravila i nešto mi kazala. Nisam ju razumio, samo sam kimnuo glavom. Pa me opet nešto pitala, pa se htjela ustati, pa spustiti. Uzeo sam joj jastuke ispod glave, tako je htjela ležati. Bez jastuka ali malo na povišenom, kako je bio podignut krevet. U svemu tome, njezina ruka ostala je u mojim rukama. I ja sam joj rekao da JU NJEZINA OBITELJ JAKO VOLI U TOJ NJEZINOJ BOLESTI JER SAM TO VIDIO. I DA ZNAM DA ONA VOLI NJIH. A ONA JE SAMO KIMALA S GLAVOM. PA SAM JOJ REKAO DA SE MOLIM ZA NJU, S NJOM I DA ĆU SE I DANAS MOLITI S NJOM. NEŠTO JE POKUŠALA KAZATI. MISLIM DA MI SE HTJELA ZAHVALITI.


Onda su ušle dvije medicinske sestre da vide njezino stanje te su ubrzo otišle. A JA SAM POČEO S NJEZINOM I MOJOM MOLITVOM KRUNICE BOŽJEG MILOSRĐA. DRŽAO SAM JOJ RUKU MEĐU SVOJIM RUKAMA I MOLIO. ONA JE IMALA OČI ZATVORENE. RIJETKO IH JE OTVARALA.


I onda je u jednom trenutku ušao u sobu jedan čovjek. Odmah sam vidio, po bijelom okovratniku, da se radi o svećeniku. A bio mi je i poznat. On me pogledao, pozdravio me i pogledao nju. Vidio sam da je malo ustuknuo kada je vidio u kakvom je stanju. Ja sam mu rekao da se ona i ja sada zajedno molimo. On je rekao da dobro. Potražio je po stolu svete slike koje je vjerojatno prije ostavio, izvukao ih na vidjelo između stvari. Ponovno nas je malo gledao i rekao da on sada ide na druga mjesta, da će ponovno doći popodne. Ja sam mu rekao da može ostati, da mogu ja ići ako on treba nešto s njom obaviti. On je malo zastao, no rekao da ne, da neka samo ostanem, da on ide dalje pa će doći popodne. I otišao je.


A ONA I JA SMO NASTAVILI DALJE MOLITI. JA NISAM ZNAO, UOPĆE NISAM POMISLIO, DA TA ŽENA MOLI SA MNOM. ODNOSNO, DA DRŽI TU SVOJU MALU I ONEMOĆALU RUKU U MOJIM RUKAMA ZATO JER ŽELI DA ME DRŽI KADA JA MOLIM ZA NJU. NIJE ZNALA ŠTO JA MOLIM ALI JE ŽELJELA BITI SA MNOM FIZIČKIM DODIROM DOK SAM JA U SEBI MOLIO.


I TAKO, TKO GOD JE UŠAO U SOBU, JA NISAM VIDIO ALI SAM ČUO DA SU MI IZA LEĐA DOLAZILI, MOGAO JE VIDJETI JEDNOG ČOVJEKA NASLONJENOG NA OGRADU BOLNIČKOG KREVETA KAKO JE POLUNAGNUT NA SITNO STVORENJE U KREVETU KOJE DRŽI SVOJU RUČICU MEĐU NJEGOVIM RUKAMA. ON JU GLEDA A ONA IMA ZATVORENE OČI. I ŠUTE. TO SMO BILI ONA I JA I NAŠ GOSPODIN U NAŠOJ BEZGLASNOJ MOLITVI, SVATKO NA SVOJ NAČIN. JA IZGOVARAJUĆI U SEBI RIJEČI MOLITVE, A ONA DRŽEĆI ME SVE VRIJEME ZA RUKU.


PRI KRAJU TREĆE KRUNICE OTVORILA JE OČI I NEŠTO MI KAZALA, ŽELEĆI POMAKNUTI RUKU. SHVATIO SAM DA GOVORI DA NE MOŽE VIŠE TE JE POVUKLA RUKU I KRENULA JE DA SE PREKRIŽI, KAO NA KRAJU MOLITVE. TEK TADA SAM SHVATIO DA JE CIJELO VRIJEME, DOK JE DRŽALA SVOJU RUKU MEĐU MOJIMA, ONA MENI POMAGALA MOLITI. ŽELJELA JE MOLITI, NIJE MOGLA ALI JE NJEZINA RUKA U MOJIMA TADA MENI IZGLEDALA VIŠE NEGO SVE IZGOVORENE RIJEČI OVOGA SVIJETA. ( idu mi suze ). ONA JE MOLILA SA MNOM! DA JU JE MOGAO TADA VIDJETI NJEZIN MUŽ! NIJE SE MOGLA SAMA PREKRIŽITI ALI SAM JA SHVATIO ŠTO ŽELI PA SAM JOJ JA UZEO RUKU I S NJOM JU PREKRIŽIO. ''U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN''


Ja sam završio s molitvom i tako ostao u tišini nekoliko trenutaka. Ona je mirno ležala sa rukama na prsima. U jednom trenutku ona je otvorila oči, pogledala me i pokušala mi kazati da bi morala na WC, da ju ja odnesem. Znao sam da to ne smije. Ali ona me i dalje molila za to. Nisam znao što učiniti pa sam joj rekao da idem po neku od sestri pa će one znati što učiniti. Otišao sam na hodnik i pokušao tamo pronaći neku od medicinskih sestri. Nisam vidio ni jednu. Stajao sam tamo na hodniku i vrtio se lijevo-desno čekajući da naiđe neka sestra. I ONDA S DESNE STRANE NAIĐE ONAJ SVEĆENIK. PA MU KAŽEM ŠTO ČEKAM. A ON KAŽE DA JE STVARNO U LOŠEM STANJU. A JA GA PITAM DA LI JU JE ISPOVIJEDIO I DAO JOJ BOLESNIČKO POMAZANJE. A ON KAŽE DA NIJE. JA SAM SE JAKO IZNENADIO PA SAM MU REKAO DA TO NIJE DOBRO, DA BI TO TREBALO NAPRAVITI. U TO VIDIM KAKO PREMA NAM PO HODNIKU IDE JEDNA STARIJA, OMALENA ŽENA. NEKAKO MI JE BILA POZNATA I SHVATIM DA JE TO NJEZINA MAJKA.


I TAKO SMO SE NAS TROJE TU SASTALI. I SVEĆENIK U JEDNOM TRENUTKU KAŽE DA DOBRO, DA BI SE MOGLI, KADA SMO VEĆ TU, OTIĆI POMOLITI ZA BOLESNICU. I JA KAŽEM DA MOŽE, DA ODMAH DOĐEM, SAMO DA NAĐEM SESTRU. NJIH DVOJE SU OTIŠLI ODMAH A JA ZA NEKOLIKO SEKUNDI JER SAM ODMAH PRONAŠAO I MEDICINSKU SESTRU KOJA JE KAZALA DA ĆE ODMAH DOĆI.


KADA SAM DOŠAO U SOBU, BOLESNICA ME UGLEDALA I POČELA VAPITI I PRUŽATI RUKE PREMA MENI. MAJKA JOJ JE PROBALA POMOĆI, ALI ONA JE NJEZINE RUKE GURALA OD SEBE I PRUŽALA RUKE PREMA MENI. JA SAM JOJ PRIŠAO BLIŽE I UHVATIO JE ZA RUKU. SHVATIO SAM DA HOĆE MENE JER JE MISLILA DA JU JA MOGU ODNIJETI DO ZAHODA. NO, JA SAM JOJ REKAO DA NE SMIJEM, DA IMA PELENU. I DA NEK SLOBODNO TO UČINI U PELENU. NEKAKO SE SMIRILA, S RUKOM MEĐU MOJIMA.


U međuvremenu, svećenik se pripremio za molitvu. I odmah, čim smo počeli, shvatim da će ju kroz tu molitvu odriješiti njezinih grijeha i dati joj bolesničko pomazanje. SVEĆENIK, NJEZINA MAJKA I JA SMO GLASNO MOLILI A ONA JE SVE TO SLUŠALA ZATVORENIH OČIJU, DRŽEĆI ME ZA RUKU. SVEĆENIK JOJ JE DAO I BOLESNIČKO POMAZANJE, NA ČELO I RUKU. NAKON NEKOG VREMENA SVEĆENIK JE ZAVRŠIO S MOLITVOM. BOLESNICA MI JE POKAZALA DA ŽELI DA JU PONOVNO PREKRIŽIM PA SAM TO PONOVNO UČINIO S NJEZINOM RUKOM.


I ONDA SE DOGODIO JEDAN OD NAJDIRLJIVIJIH TRENUTAKA KOJE SAM VIDIO U SVOJEM ŽIVOTU, TRENUTAK KOJEGA ĆU TEŠKO ZABORAVITI. BOLESNICA JE PRVO PODIGLA SVOJU DESNU RUKU POLAKO U VIS, IZNAD GLAVE, OKOMITO NA TIJELO. USPOREDO S DESNOM RUKOM, POČELA JE DIZATI LIJEVU RUKU. KADA SU JOJ RUKE BILE SKROZ ISPRUŽENE, SKLOPILA IH JE KAO ZA VRIJEME MOLITVE. NADIGNULA JE TIJELO U VIS, KOLIKO SU JOJ SNAGE DOPUSTILE, I TAKO NEKOLIKO SEKUNDI OSTALA. NITKO NIJE RAZUMIO ŠTO JE POKUŠALA REĆI. JA SAM BIO SIGURAN DA JE ONA U TOM TRENUTKU IMALA SVOJ RAZGOVOR S GOSPODINOM, DA MU SE UTJECALA NA KRAJU SVOJEGA ZEMALJSKOG ŽIVOTA I DA GA JE PRIHVATILA ZA SVOJEG SPASITELJA. TOLIKO SNAGE, TOLIKO MOLITVE, TOLIKO EMOCIJE JE BILO U TIM NJEZINIM VISOKO PODIGNUTIM RUKAMA I NADIGNUTOM TIJELU I NERAZUMLJIVOM GOVORU, DA MI JE IZGLEDALO KAO DA LEBDI IZNAD KREVETA. GOSPODIN JU JE POZVAO A ONA MU JE PRUŽALA RUKE!


TRAJALO JE TO SAMO NEKOLIKO SEKUNDI A ONDA JE IZGUBILA SNAGU SPUSTILA RUKE I PREKRIŽILA IH NA PRSIMA, ZATVORENIH OČIJU.


Svećenik je tada rekao da ju tako sada ostavimo. Ja sam ju ponovno u mislima prekrižio i otišao sa svećenikom iz sobe, ostavljajući s njom njezinu majku.


DOK SAM SE VOZIO IZ BOLNICE SLAVIO SAM GOSPODINA ZA SVE TO ŠTO SE DOGODILO. SPOZNAO SAM DA SAM JA MORAO TAJ DAN DOĆI K NJOJ U POSJETU ISTOVREMENO KADA I ŽUPNIK DA ONA DOBIJE BOLESNIČKO POMAZANJE I ODRJEŠENJE GRIJEHA JER BI VJEROJATNO TO SVE BILO ODGOĐENO ZA DRUGI DAN. I TO ŠTO JE MOLILA SA MNOM I TO ŠTO JE IMALA RAZGOVOR S GOSPODINOM, SVE JE TO ZA MENE IMALO NEMJERLJIVE VRIJEDNOSTI KOJIH NE BI BILO DA NISAM JA UČINIO ONO ŠTO SAM MOGAO I ŠTO JE GOSPODIN OD MENE OČEKIVAO. OTIŠAO JOJ U POSJETU.


CIJELU VELIČINU SVEGA TOGA, BOŽJE SLAVE, SHVATIO SAM TEK DANAS U JUTRO. POSLIJE MISE, NAZVAO SAM NJEZINOG MUŽA HTIJUĆI SE DOGOVORITI KADA DA DOĐEM U BOLNICU, U POSJETU NJEGOVOJ ŽENI, TAKO DA DOĐEMO SKUPA. A ON MI KAŽE DA SE SADA BAŠ VOZI IZ AUSTRIJE I DA ĆE POPODNE IĆI DO ŽUPNIKA DA SE S NJIM DOGOVORI OKO SPROVODA. JA SAM NASTAVIO GOVORITI I TEK ONDA SHVATIM DA JE ON SPOMENUO SPROVOD. JA GA ODMAH UPITAM DA KAKAV SPROVOD, DA LI JE MOŽDA UMRLA NJEGOVA ŽENA. A ON KAŽE DA ŠTO MI NITKO NIJE JAVIO, DA JE UMRLA JUČER 18.45. JA SAM ODMAH POČEO SLAVITI BOGA, POČELE SU MI IĆI SUZE. PA SAM MU REKAO DA NISAM ZNAO, DA SE MORAM MALO SMIRITI PA ĆU MU SE JAVITI. ČAK MU NISAM DAO NI SAUČEŠĆE, TOLIKO SAM BIO UZBUĐEN.


SJEDIO SAM U KAFIĆU I SUZE SU SAMO TEKLE I TEKLE. MA NISU TO BILE SUZE ŽALOSTI. NE, TO SU BILE SUZE SLAVE BOŽJE. GOSPODIN SE PONOVNO PROSLAVIO A U TOJ SVOJOJ SLAVI DAO JE I DA JA UČESTVUJEM, JEDNIM SVOJIM MALIM DIJELOM. KORISTIO ME KAO ORUĐE ZA OBRAĆENJE JEDNE TRPEĆE DUŠE I DUŠE NA SAMRTI. UPRAVO ZA JEDNU OD ONAKVIH DUŠA ZA KOJE JA SVAKI DAN MOLIM KRUNICU BOŽJEG MILOSRĐA. SVA BLAGA OVOG SVIJETA I CIJELI OVAJ SVIJET NISU BILI NIŠTA PREMA MILOSTI KOJU SAM JA OSJEĆAO U TOM TRENUTKU SHVAĆAJUĆI DA JE DUŠA TE ŽENE ZAUVIJEK SPAŠENA, DA ĆE ONA NA KRAJU ZAVRŠITI, NAKON ČISTILIŠNIH MUKA I VREMENSKOG ZADOVOLJAVANJA ZA SVOJE GRIJEHE, U VJEČNOM BOŽJEM KRALJEVSTVU I DA SAM TOME SVEMU DOPRINIO I JA I MOJE MOLITVE. DA SAM TOLIKO GOSPODINU DRAG DA ME ISKORISTIO KAO ORUĐE ZA SPAS OVE TRPEĆE DUŠE. NIKADA U ŽIVOTU SE NISAM OSJEĆAO SRETNIJE, ISPUNJENIJE, VRIJEDNIJE KAO DANAS UJUTRO KADA SAM SJEDIO PLAČUĆI U ONOM KAFIĆU.


BOŽE, SLAVA I HVALA TI! GOSPODINE HVALA TI ZA TVOJE MILOSRĐE! GOSPODINE TI SI SVJETLOST I SPASENJE! U TEBE SE GOSPODINE UZDAM!


BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEKE.